среда, 13. октобар 2010.

PERSEFONA (SIMBOLIKA ZELENE BOJE)




Ogrlica „Persefona“ (masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


„Zbog izvanrednih osobina zelene boje moglo bi se pomisliti da ta boja krije neku tajnu, da simbolizuje neko duboko, okultno poznavanje stvari i sudbine. Reč sinopis, kaže se u Litreu, potiče od kasnolatinskog sino pis, što je istovremeno značilo crveno i zeleno. Verovatno su zbog toga anonimni kodifikatori jezika "oružja što govori" odabrali tu reč. Tajna moć zelenog proističe odatle što sadrži crveno, jednako kao što – da se poslužimo jezikom hermetisa i alhemičara – plodnost svake mene proističe od toga što vulkanski princip – vrući i muški princip – u njoj pokreće vlažni, hladni ženski princip.

U svim mitologijama zelena božanstva obnove spavaju zimskim snom u podzemlju gde ih htonsko crveno ponovo oživljuje. Zbog toga su ona spolja zelena, a iznutra crvena, a njihovo se carstvo proteže na oba sveta. Oziris zeleni bio je raskomadan i bačen u Nil. On uskrsava uz pomoć magije Izide crvene. On je jedan od Velikih upućenih, jer poznaje misteriju smrti i ponovnog rođenja. Zbog toga on istovremeno vlada na zemlji u prolećnoj obnovi i pod zemljom na sudištu duša.

Persefona se pojavljuje na zemlji u proleće, s prvim travama na poljima. S jeseni se vraća u podzemlje za koje je uvek vezana otkad je pojela zrno šipka. To zrno šipka je njeno srce, delić unutrašnje vatre zemlje što uslovljava svaku obnovu: to je unutrašnje crveno zelene Persefone.

Astečki mit o boginji Hošikecal, koja je kao i Persefona zimi zarobljena u podzemlju, neobična je analogija grčkog mita; ona iščezava u Zapadnom vrtu, to jest u zemlji mrtvih, da bi se ponovo pojavila u proleće, kad upravlja rađanjem cveća. U rukopisima se prepoznaje po dvostrukoj perjanici od zelenog perja, omokecaliju, koja joj služi kao ukras glave.

Zeleno i crveno, u mišljenju Asteka, jesu i šalšihuitl, zeleno drago kamenje koje ukrašava suknju boginje voda, i šalšihuatl, to jest dragocena voda, naziv za krv koja izbija iz srca žrtava koje su sveštenici sunca svakog jutra žrtvovali suncu da bi ga ojačali u njegovoj borbi protiv noćnih tmina i da bi osigurali njegovo ponovno rađanje.“


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA

4 коментара:

Pipi је рекао...

Divna kombinacija boja, jako, ali jako mi se dopada. Bas imas stila. Hvala na svim divnim komentarima i podrsci, bas si divna anima-dusica. Ime je bas pravo, anima-art.

anima.art је рекао...

Hvala, draga Pipistrela! Lepo je primiti ovakav komentar.

Divim se Tvom radu jer se u njemu očitava iskrena ljubav prema prirodi i kreativnom izražavanju.

Drago mi je što se družimo na ovaj način i razmenjujemo utiske o radovima.

Srdačan pozdrav i sve najlepše!

Unknown је рекао...

Divne price, draga Anima i isto tako lepa ogrlica.
Ne mogu da `prodjem` pored Tvog zapisa a da ne ponovim omiljene stihove - ZELENO, VOLIM TE ZELENO!!!
Veliki pozdrav, :)*!

anima.art је рекао...

Spremila sam, draga Radice, i Lorkinu pesmu u okviru ove teme. Ogrlica s nazivom "Zeleno, volim te, zeleno" je u izradi.
Raduje me što pratiš blog i dok radim često mislim na Tebe.

Veliki, topao pozdrav!

"Zeleno, volim te, zeleno.
Zelen vetar, zelene grane.
Brod na moru
i konj u planini.
Opasana senkom
ona sanja na verandi,
zelene puti, kose zelene,
sa očima od hladnog srebra.
Zeleno, volim te, zeleno!..."