петак, 25. децембар 2009.

METAMORFOZA (10)



 
   Novogodišnji anđeo



Želim Vam srećne novogodišnje i božićne praznike,
zdravlje, sreću, ljubav i puno uspeha u 2010. godini.
Vaša "anima.art"

среда, 23. децембар 2009.

SIMBOLIKA ZLATA KOD SLOVENA



''Nijedan od prirodnih elemenata nema takav simbolički status i nije u tolikoj meri vezan za civilizaciju kao zlato. Od najdavnijih vremena pa do danas, u mnogim kulturama ono je mera vrednosti i predmet večne želje ljudi da ga poseduju. Kao da su se u predstavi o njemu poklopile dve čovekove želje: žudnja za svetlošću izgubljenog raja pre prvog greha i progonstva iz njega i nesvesno vraćanje na analnu fazu detinjstva, koja se takođe može shvatiti kao izgubljeni raj.

U narodnim pričama nikada se do njega na dolazi na profan način, dugotrajnim i teškim radom, već se ono dobija otvaranjem zemlje, silaženjem u podzemni prostor, ulaženjem u pećinu ili zdanje s mitskim gospodarem. Njegovi čuvari su: zmija, zmaj, vile, đavo i druga demonska bića, od kojih se može i dobiti. Tako, prema jednom predanju, hadžija je dospeo u pećinu gde je živela vila, pa mu ona kaže:’’Da zna svijet koje bogatstvo ja u ovi vr’ imam i koliko je u njemu zlata, bi se o ovaj vršini carstva prepirala’’. U drugom slučaju siromašan čovek je pre sunca hranio na njivi mlekom zmiju, a ona mu je davala dukate. Jednom je sunce zateklo zmiju i ona je uginula (jer je bila ’’sestra mesečeva’’). Čovek je zakopao zmiju ispod kućnog praga i tada je iz nje izraslo veliko drvo koje je noću tom čoveku rađalo dukate. U predanju iz južne Srbije iz zmije koju noću baca iz pakosti starija jetrva u sobu mlađoj, zato što joj je ova ispričala svoj san da će biti bogata kao i ona, stvara se niska dukata. Mnoga predanja o zakopanom blagu govore o susretu ljudi s njegovim mitskim čuvarima.

Zlato se najčešće asocira sa svetlošću, tačnije ono je odraz sunca, njegov drugi, podzemni lik, kao što je ikona odraz svetog. U tome se razlikuje od srebra, koje može biti simbolička zamena za belinu dana, za vidljivo i ljudsko. Kineski piktogram za zlato znači ’’nešto što sja pod zemljom’’. Pošto je ono samorodni metal, mogao ga je imati svako, i niko dovoljno. Njegove ukupne količine u Evropi početkom 16. veka procenjuju se na svega 8 kubnih metara.

Zbog svog porekla i postojanosti, te zbog žućkaste boje, koja se mogla asocirati s bojom kože pokojnika, zlato je postalo sinonim htonskog sveta, koji je, za razliku od ovozemaljskog, smatran večnim. Zato su i posmrtne maske u mnogim kulturama izrađivane od zlata. Jedan dogovor s Vizantijcima iz 971. godine ruski knezovi potvrđuju zakletvom u svoje bogove Peruna i Volosa, a takođe zakletvom ’’da budu svi zlatni kao zlato’’, tj. da umru, ako prekrše dogovor. Po narodnom tumačenju u Hercegovini, zlato u snu predskazuje bolest. Htonska priroda zlata nalaže i posebno ophođenje s njim. Do današnjeg dana se zadržalo verovanje u istočnoj Srbiji da onaj ko pronađe ostavu sa zlatom mora to objaviti ljudima, kao što se objavljuje rođenje deteta ’’u košuljici’’ za koje se smatra da može postati veštica. Ako se to ne učini, zlato kune ’’i mora da se desi nekakvo zlo u kuću’’.

Pošto je zlato vezano za htonski svet, ono je pogodno sredstvo za pravljenje amajlija. U Srbiji se kao zaštita od uroka deci na kapu zašivao zlatnik, dok su roditelji kojima su deca umirala stavljali novorođenoj muškoj deci na desno uvo zlatnu minđušu da bi ih održali u životu. U Makedoniji, u okolini Đevđelije, porodilji se odmah po porođaju prikačivala na glavu zlatna ili srebrna igla u vidu petlića, a mesto toga mogao joj se prikačiti i zlatnik da visi iznad čela i da ga može svako videti. Neki su porodilji vešali zlatnik o vrat. U Levču i Temniću lečili su okobolju umivajući se vodom s potopljenim zlatnikom koji je prenoćio pod punom košnicom. U Bosni su devojke odlazile uoči Đurđevdana na izvor, u njega potapale i držale zlatnik dok voda ne nanese peska, da bi imale prosioce i radi zdravlja. Muškarci su to činili da bi te godine imali dobitak. Slepić (zmijoliki gušter), zlatnik i crvena svila su bili neophodna sredstva u jednom magijskom postupku kojim su devojke u Bosni ’’vezivale’’ za sebe voljenog momka. Devojka dukatom koji je ostao nekom od miraza odreže glavu živom slepiću i rastavi mu vilice, pa jedan deo stavi s jednu, a drugi s drugu stranu puta kuda njen momak prolazi. Kada momak prođe između tih vilica, ona ih sastavi, sveže crvenom svilom i zakopa ispod praga ili pod ognjište.

Zabeležena je jedna zagonetna basma od ujeda zmije u istočnoj Hercegovini, gde se zmijski ujed opisuje kao poljubac koji ’’nestaje’’ u zlatu:

Fata, fata,
poljubila zlata –
u zlatu zlata!

Time se postiže dvostruka simbolika: zlato je stalno i nepovredivo i time se stvara model željene situacije – bolesnik od ujeda zmije će ostati nepovređen; s druge strane, zlato je zmijin atribut, pa je time njen ujed usmeren na nju samu, slično kao u basmi ’’zemlja zemlju ljubi’’. Prvi simbolički nivo pomenute basme potvrđuje i odgovаrajući ruski primer: ’’Stoje tri stolice: gvozdena stolica, srebrna stolica, zlatna stolica. Ako ti, zmijo, ujedeš gvozdenu stolicu, na stolici neće biti otoka. Ako ti, zmijo, ujedeš srebnu stolicu, na stolici neće biti otoka. Ako ti, zmijo, ujedeš zlatnu stolicu, na stolici neće biti otoka. Tako i kod raba božjeg (po imenu) ovo mesto da nema otok.’’

Da je zlato vezano za rodnost i plodnost govori i ’’zlatna jabuka’’ kojom junaci u epskim pesmama prose devojke u dalekim zemljama. U Bugarskoj je ’’pozlaćenom jabukom’’ (jabuka u žutoj foliji) ukrašena svadbena zastava, kumovo drvce, drvce koledarskog cara itd. U predanju iz okoline Bjelovara vilinski car sedi za zlatnim stolom i u ruci drži zlatnu jabuku: ’’Idu oni nuter, a tu car sedi na zlatnom stolem i v ruki zlatnu jabuku drži a sve vile oko njega...“ Zlato se često pominje u božićnim pesmama, što je takođe u vezi s rodnošću i plodnošću i htonskim kultom, kao npr. u ovoj iz Hercegovine:

Bog se rodi na šjaj veče.
Šta ćemo mu dara dati?
- suva zlata za povoje,
čiste svile u pelene...

U pesmi iz Levča, koja se takođe može uvrstiti u krug obrednih pesama za podsticanje rodnosti, orač dobija ralo od beloga srebra, oralo od suvoga zlata, bič od crvene svile itd. čime se formira slika o idealnom oraču, kome ništa ne može biti prepreka u njegovom poslu jer ima i nebeske i htonske atribute:

Rodi majka pod starost orača,
Pa mu daje ralo i volove.
Ralo mu je od beloga srebra,
A oralo od suvoga zlata,
Jarmovi su drvo šemširovo,
A palice perje paunovo,
Bič mu plete od crvene svile,
Ispraća ga zorom na oranje.

U navedenoj pesmi zlato se javlja u trijadi belo-žuto-crveno, čime se simbolizuje i želja za promenom, obnovom. U jednoj srpskoj pripovetci čovek ubija alu koja mu odnosi rod iz vinograda tek kada napuni pušku olovnim, srebrnim, zlatnim i čeličnim zrnom (ovo poslednje je verovatno inovacija). U nekim pripovetkama zlato se pojavljuje kao treći element gradacije. Na primer: siromašni mladić, da bi se oženio carevom ćerkom, uspeva da uhvati tri noći zaredom medenu, srebrnu i zlatnu kobilu, koje su opasle careve livade.

Zlato kao atribut htonskog sveta i demonske sile, kao i njegova seksualna veza s plodnošću (u tom smislu i sinonimičnost s ženskim polnim organom) – dokumentovano su objašnjene u radu Borisa Uspenskog o kultu svetog Nikole kod Rusa.“


Priredila: Nadica Janić

Literatura: SLOVENSKA MITOLOGIJA

Izvor: http://forum.krstarica.com/

Tema: „Malo je reći da živimo u svetu simbola“ 

уторак, 22. децембар 2009.

SIMBOLIKA ZLATA



"1
. Zlato, po tradiciji najdragoceniji među metalima, savršen je metal. U kineskom jeziku ista oznaka jin označava i zlato i metal. Zlato ima jarkost svetlosti: zlato je, kažu u Indiji, mineralno svetlo. Ono ima plameni sunčev i kraljevski, čak i božanski karakter. U nekim zemljama telo bogova je zlatno. Od zlata je i telo egipatskih faraona. Budine ikone su pozlaćene, što označava iluminaciju i apsolutno savršenstvo. Pozadina vizantijskih ikona, ponekad i pozadina budističkih slika, je pozlaćena: to je odraz nebeskog svetla.

U različitim krajevima, upravo na Dalekom istoku, veruje se da se zlato rađa iz zemlje. Prvobitna oznaka jin ukazuje na podzemna zrna zlata. Ona su proizvod sporog dozrevanja zametka ili preobražaja, usavršavanja običnih metala. To je dete želja prirode. Alhemija se zadovoljava time da dovršava, da ubrzava prirodnu promenu: ona ne stvara originalnu meteriju. Samo po sebi se razume da dobijanje dragocenog metala nije cilj za kojim su težili pravi alhemičari, jer, mada se, po Nagarjuni, ilovača može pretvoriti u zlato, Šri Ramakrišna dobro zna da su ilovača i zlato jedno. Kineska simbolička boja zlata jeste belo, a ne žuto što odgovara zemlji. Pretvaranje je otkupljenje: pretvaranje olova u zlato, rekao bi Silezius, preobražaj je čoveka putem Boga u Boga. To je tajanstvena svrha duhovne alhemije.

Zlato-svetlo uopšteno je simbol spoznaje, to je osnovni jang. Zlato je, kažu bramani, besmrtnost. U Kini i u Indiji pripremali su se lekovi za besmrtnost na bazi zlata. Kosa je ponovo crna, zubi ponovo izrastu,... a čovek koji se podvrgne tom lečenju postaje čenren (istinski čovek). Dakle, spoznajom, a ne lekom koji je samo aktivni simbol, on postiže zemaljsku besmrtnost.

Osim toga, kad je reč o savršenstvu, treba se prisetiti početka tradicionalnog zlatnog doba, a daljnja (srebrno, bronzano i gvozdeno) označavaju silazne etape ciklusa.

2. Kod Asteka se zlato povezuje s novom kožom zemlje, na početku kišnog doba, pre nego što ponovo zazeleni. To je simbol periodičnog obnavljanja prirode. Zbog toga je Hipe Totek, Naš Gospodin Oderani, božanstvo prolećne kiše i obnove, ujedno i bog zlatara. Žrtve prinesene tom krvoločnom bogu bile su oderane, a njegovi sveštenici odevali su njihovu kožu obojenu u žuto poput zlatnog lišća.

Prema letopisu Guaman Poma de Ajala, stanovnici Činča-Suju, severozapadnog dela carstva Inka, stavljali su u usta mrtvih listove koke, zlata i srebra. U tome se, nesumnjivo, nalaze i simboličke vrednosti zlatnog i srebrnog Jina i Janga.

3. Asocijacija mitske zmije-zlata otkriva se na Uralu: Velika Zmija Zemlje, Veliki Gmizavac, je gospodar zlata. Ponekad se javlja u zmijolikom obliku okrunjen zlatom, a ponekad u ljudskom, crnih očiju i kose, vrlo tamne kože i odveden u žuto (F. Bajov, Priče i bajke s Urala). Kažu da se, kuda on prođe, taloži zlato: ako se naljuti, odneće ga negde drugo. Na njegovu putu sve se smrzava, čak i vatra, osim zimi kad smekšava vreme i otapa sneg. Ta asocijacija htonske prirode ilustruje vrlo rašireno verovanje da je zlato, dragoceni metal bez premca, najintimnija tajna zemlje.

4. U celoj zapadnoj Africi zlato je kraljevski metal koji je jedan od temeljnih mitova... mnogo pre no što mu je pripisana novčana vrednost. Različite poslovice označavaju razlog tome: niti rđa, niti se prlja: jedini metal koji postaje tkanje, a da pri tom ne prestaje biti metal: s gramom zlata može se napraviti nit tanka kao vlasi i opasati celo selo; zlato je postolje znanja, presto mudrosti, ali ako pobrkate postolje i znanje, ono pada na vas i satire vas; budite jahač sreće, a ne njen konj; ezoterični metal bez premca zbog svoje čistoće i postojanosti. Nalazi se ispod jedanaest slojeva tla i različitih minerala. Ako se koristi dobro, to jest, ako se upotrebljava za traženje znanja, donosi sreću, a ako ne, pospešuje propast vlasnika. To je dvosmisleni metal koji sadrži izvorni dualizam: ključ koji može otvoriti mnoga vrata, masa ili teret koji može slomiti i vrat i kosti. Jednako je teško služiti se njime kao i pribaviti ga.

5. Za Dogone i Bambare zlato je kvintesencija crvenog bakra koji je materijalizovana izvorna vibracija Božjeg duha, reči i vode, oplođujućeg glasa.

To značenje principa i kosmološko duhovno značenje žutog metala nalazi se i precizira u mitu o zmiji-dugi. Zmija Dan, koja sebi grize rep, simbol stalnosti, koja se obavija oko zemlje da se zemlja ne raspadne, i koja je spirala i prvi pokret stvaranja, koja vuče zvezde i gospodar je zlata – i sama je zlato. To je zmija-duga-sunce, po rečima Pola Mersija, univerzalni sluga, koji sam ne radi ništa, ali bez koga se ništa ne dešava. Tu se mišljenje Fona kosi s mišljenjem Dogona, i Dan, zlatna spirala, kretanje sunca i zvezda, postaje alter ego spirale od crvenog bakra, izraz prve vibracije, omotane oko dogonskog sunca. No zlato, pošto je kvintesencija crvenog bakra, prvi je princip kosmičke izgradnje, čvrstoće, dakle, ljudske sigurnosti i, u širem smislu, princip sreće. Na toj je osnovi, po svojoj duhovnoj i solarnoj vrednosti, Danbala na Haitiju postao bog bogatstva, a zlato simbol materijalnog bogatstva koje je simbolički princip duhovnog bogatstva. Posredstvom misli afričkih naroda otkrivamo alhemijsko i ezoterično značenje zlata u tradicionalnoj evropskoj i azijskoj misli.

6. Bambarama zlato simbolizuje i pročišćujuću vatru, prosvetljenje. Reč sanuja, koja bi se mogla prevesti kao čistoća, temelji se na sanu, što znači zlato. Takođe kod Bambara učitelj Faro, glavno božanstvo, uređivač sveta i gospodar reči prikazuje se ukrašen dvema ogrlicama, jednom od crvenog bakra, a drugom zlatnom. One ga obaveštavaju o svim ljudskim rečima: bakrena ogrlica prenosi mu svakidašnje razgovore, a zlatna tajne i moćne reči. Ta mračna funkcija zlata, simbola ezoteričnog znanja, nadovezuje se na alhemijsko značenje tog metala nastalog iz probave dnevnih ili prividnih vrednosti i sažima ambivalentnost pojma svetog posvećujući ostatke probave, izmet i smeće. Kad je o tome reč, upozorimo da se inicirani Bambare iz reda Kore Dugau (udruženje Kore) ili lešinari, koji se javno odaju koprofagiji, nazivaju vlasnicima pravoga zlata, najbogatijim ljudima sveta.

7. U grčkom predanju zlato ukazuje na sunce i svu njegovu simboliku: plodnost – bogatstvo – vlast – središte topline – ljubavi – dara, žarište svetlosti – spoznaje – zračenja. Zlatno runo daje veličinu sunčeve simbolike životinji koja ga ima, ovnu, na primer, koji predstavlja stvaralačku moć telesne i, simboličkom transpozicijom duhovne prirode. Zlatno runo postaje znak gospodara i začetnika.

Zlato je oružje svetla. Upotrebljavalo se za izradu noževa samo za žrtve uranskim božanstvima. Isto tako su druidi rezali imelu samo zlatnim srpom. Apolon, bog-sunce, bio je odeven u zlato i zlatom naoružan: tunika, kopče, lira, luk, tobolac, cipele.

Hermes, posvećeni, vodič duša, božanski glasnik i bog trgovine ujedno je i bog lopova, čime se označava ambivalentnost zlata. U tom poslednjem naslovu boga stari su videli simbol tajni izvučenih iz poznavanja običnog: sveštenici su oduzimali zlato, simbol svetlosti, pogledu svetovnjaka.

Već smo zabeležili da je zlato kod Egipćana bilo put sunca i, u širem smislu, bogova i faraona. Boginja Hato bila je otelotvoreno zlato... Zlato je davalo božanski prekogrobni život... a preko toga žuta boja je bitna u pogrebnoj simbolici.

I na kraju, zbog izjednačavanja sa sunčevom svetlošću zlato je jedan od simbola Isusa, svetla, sunca, istoka. Jasno je zašto su hrišćanski umetnici Isusu Hristu dali plavu kosu, zlatnu kao Apolonova, i stavili mu oreol oko glave.

8. Ali zlato je ambivalentna dragocenost. Dok je zlato-boja sunčev simbol, zlato-novac simbol je pokvarenosti i razvratnog nadraživanja želja.''


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA

DODIR KOŽE (1)






ORUŽJE KOJIM ZVECKA ŽENA



Istorija nakita duga je koliko istorija civilizacije. Pravio se od različitih materijala koji su u datom trenutku smatrani vrednim, u materijalnom ili duhovnom smislu. Isprva je služio da vizuelno izdvoji društvene slojeve, pa su se tako vladari ukrašavali nakitom od posebnih materijala, sveštenstvo i vojska takođe je imalo svoju ikonografiju, dok su najniži slojevi nakit pravili od materijala koji su im bili nadohvat ruke: kostiju, kose, kamenja ili delova biljaka.

Materijali od kojih se nakit pravio kroz istoriju, raznovrsni su koliko i način na koji je oblikovan ili prilike za koje je namenjen. U drevnom Egiptu, zlato kao simbol obožavanog Sunca, bilo je omiljeni metal za izradu nakita. Grci su se ukrašavali školjkama, indijskim sardoniksom, zlatom ali omiljeno im je bilo srebro, kao simbol mleka, čistote i svitanja novog dana. Rimljani su koristili safire iz Sri Lanke, mutne smaragde, granate, ćilibar i indijske dijamantne kristale. Srednjovekovni zakon o luksuzu koji je donesen u 13. veku u Evropi, zabranio je luksuzne haljine i nakit od bisera, dragulja, zlata i srebra sve dok Napoleon nije vratio nakit u upotrebu i moda se razvila u novom pompeznom i razmetljivom stilu. Dvadeseti vek simbol je lažnog, takozvanog koktel nakita, naročito u periodima oko dva svetska rata, a vodeći kreatori nakita našeg doba su, austrijska firma Svarovski, Džoan Kolins, Kristian Dior i drugi.

Ono što je važno kada je u pitanju nakit, to je da on odražava karakter onoga ko ga nosi. Suptilna i povučena osoba nipošto neće nositi nakit koji privlači pažnju, kao što će oni malo slobodnije prirode birati blještave i zveckave ukrase, koji će sve oči da prikuju za njih. Ipak, neka pravila važe za sve. Nakit se poslednji stavlja i prvi skida sa tela. S vremena na vreme, nakit treba čistiti i polirati ali uz savet stručnjaka o tome koji materijali se kako tretiraju. I naravno, klasika, odnosno ono što nikad ne izlazi iz mode i što bi svaka dama trebalo da ima u svojoj kutijici sa draguljima, svakako su biseri.

Najzad, postavlja se pitanje, otkud ta potreba da svoje telo ukrasimo raznim, pažljivo oblikovanim predmetima? Da li su te drangulije na nama ogledalo moći: ekonomske, društvene, seksualne? Muškarci su vekovima zveckali oružjem da pokažu nadmoć nad protivnicima. Neki sociolozi su vrcavo prokomentarisali da je nakit oružje kojim zvecka žena, da bi zaplašila svoje suparnice.


Autor: Aleksandra Malušev

Izvor: www.danas.rs

Priredila: Nadica Janić

SIMBOLIKA ZLATA I SREBRA U CRKVENOM UMETNIČKOM ZLATARSTVU

Tekst:

http://www.pokimica.com/lang_lat/tekst1_04_lat.htm

SIMBOLIKA SREBRA KOD SLOVENA



’’Srebro se asocira s danom i s kultnom čistoćom mleka i vezuje za nebeska božanstva. U jednoj srpskoj zagonetki grmljavina je prikazana na sledeći način:

Ja izađoh na srebrno guvno
I zasvirah srebrnom sviralicom,
Svak me čuje, niko me ne vidi.


Staklasti kamenčić za koji se verovalo da je nastao od udara groma u zemlju, tzv. ’’gromovna strela’’, okivan je u srebro i nošen oko vrata ili na grudima kao zaštita od veštica, zlih očiju, ili od groma. Bogove gromovnike, kao što su bili hetitski Pirva, litavski Perkunas, slovenski Perun, prate atributi: gore, kamen, bič, čaša ili rog, konj, a takođe i srebro. U jednoj obrednoj bugarskoj pesmi novorođeni sin prvenac (kome se peva) naziva se ’’mlad car’’ i ’’srebroglav’’, čime se upoređuje s Gromovnikom.

Pošto se asocira s danom, srebro je i obeležje ovog ljudskog sveta i iskazujući i njegovu granicu, postaje magijski zaštitnik protiv nečistog i htonskog. To se može videti u obredima prelaza, kao što su rođenje deteta, u svadbi i posmrtnim običajima, a takođe i u lečenju.

U Skoplju i okolini na nekoliko nedelja pre rođenja deteta spremali su mu zaštitnu srebrnu ’’naušku’’ ili ’’curjače’’ sa plavom đinđuvom (’’mor monistom’’). Ovu naušnicu kovao je kujundžija u gluvo doba noći od tri srebrne pare koje je trudnica dobila od tri žene iz tri razne varoši, ali samo od onih koje su prvi put udate. U boljevačkom kraju, kada se posle porođaja deteta prvi put donese molitvena voda, u nju se stavi srebrna para, da bi dete bilo čisto kao srebro. U Makedoniji se posle prvog kupanja novorođenčeta stavljala u korito srebrna para, a u Šumadiji prvi ko daruje dete činio je to srebrnim novčićem, takođe da bi dete bilo čisto kao srebro. U Sinju i okolini nekada se mlada venčavala sa širokim srebrnim obručem na glavi, sa koga su visili gusti srebrni lančići i završavali se okruglim metalnim pločicama, nalik na novčiće. U Makedoniji, za mladu je dečak od 5 do 7 godina splitao vrpcu od crvenog i belog konca i u nju udevao tri srebrne pare. S tim se ona venčavala i to je čuvala i kasnije (verovatno kao amajliju). U Bosni se verovalo da umrlom domaćinu treba staviti u ruku srebrni novac da ne bi stoka pošla za njim.

Neki srebrni predmeti korišćeni su u lečenju zmijskog ujeda ili zaštiti od raznih bolesti. Oni se ovde javljaju ili u funkciji ’’graničnika’’ ili se njima stvara model željenog stanja – da se od ljudskog tela odvoji bolest i da ono ostane čisto kao čisto srebro. U Makedoniji, ako je čoveka ujela zmija, ranu treba izbosti srebrnom iglom i na nju priviti rasečeno pile sa posutim nišadorom. U Bosni (Žepa) zmijski ujed su lečili tako što su deo tela iznad rane podvezivali srebrnim lančićem, a deo tela na kome je ujed zakopavali u pesak ili uranjali u vodu, i odatle se mogao vaditi tek kada lančić sam spadne.

Srebro kao magijski graničnik između ljudskog i neljudskog prisutno je i u zaštiti od kuge. Prema predanju iz leskovačkog kraja ljudi su bili bezbedni od pomora jedino u selu koje je oborano srebrnim plugom s volovima blizancima i oračima ’’stanovitih’’ imena: Stojan, Stanko, Stamenko, Stranimir i dr.

Često se srebro korisi u bajanju u simboličkoj ulozi izazivača ’’očišćenja’’, naročito u lečenju bolesti kože. Ako je dete imalo ’’perutac’’ na licu, u Slavoniji su ga mazali guščijim perom umočenim u sud s ’’nenačetom’’ vodom, u koju je stavljen srebrni novac. Bajalica je pri tom govorila:

Vodom perem, metlom metem,
srebrom čistim.
Bilo čisto kao srebro.


U Makedoniji (Krakovo) na bradavicu su stavljani i platnom vezivani srebrni novčići da zaustave njihov rast. Po istom izvoru, crveni vetar su lečili tako što bi bajalica umočila srebrnu paru u katran i njime prevlačila unakrst preko obolelog mesta. U Jadru se verovalo da se srebrnom iglom mogu izlečiti kraste. U nekim makedonskim bajanjima pominje se ’’srebrno kotlence’’ kao važno sredstvo kojim raspolaže bajalica ili njen patron – neka od svetica (Bogorodica, sv. Petka, sv. Nedelja, i tako dalje). Kod Muslimana u Bosni, ’’kad se ne drže deca’’, dete su na simboličan način prodavali kroz prozor zdravoj osobi, a majka ga je morala od nje otkupiti srebrnim novcem. U Skopskoj Crnoj gori ko vidi da je detetu nikao prvi zub, trebalo je da ga protre srebrnim novčićem, da bi mu bili zubi zdravi i da taj novčić daruje detetu.

U jednoj basmi od glavobolje iz istočne Srbije demon bolesti (’’suvo sunce’’) prikazuje se kao da je došlo na ’’srebrno guvno’’ gde mu sledi potpuno uništenje. Srebro se često pominje u završnicama basmi gde se iskazuje želja za ozdravljenje bolesnika: ’’da bude čisto kao čisto srebro’’. U ovom izrazu ’’čisto srebro’’ treba razumeti kao ’’očišćeno, blistavo srebro’’, jer se na taj način bolesno telo izjednačuje sa potamnelim srebrom i njegovo stanje posle bajanja, kao čisto srebro.

Da je srebro vezano za očišćenje tela od svake bolesti govore i neki ruski običaji na Veliki četvrtak. U Povoložju su ljudi odlazili pre sunca na reku, stavljali u sud s vodom srebrne novčiće i tom vodom se umivali, da bi im oči bile zdrave u toku godine. Srebrnjake su stavljali i u testo i od toga pekli posebne lepinje.’’


Priredila: Nadica Janić

Literatura: SLOVENSKA MITOLOGIJA

Izvor: http://forum.krstarica.com/

Tema: „Malo je reći da živimo u svetu simbola“ 

недеља, 20. децембар 2009.

SIMBOLIKA SREBRA



"U sistemu skladnosti metala i planeta, srebro stoji u vezi sa Mesecom. Pripada simboličkoj shemi ili lancu Mesec-voda-ženski princip. Po predanju, za razliku od zlata koje je aktivni, muški, solarni i nebeski princip, srebro je pasivni, ženski, lunarni i vodeni princip. Boja mu je bela, dok je žuto boja zlata. I sama reč srebro (argentum) dolazi od sanskritske reči koja znači belo i sjajno. Zato i nije neobično da se taj metal vezuje za kraljevsko dostojanstvo. Kralj Nuah, kojem je u prvoj bici kod Mojture bila odsečena ruka, nije više mogao da vlada, jer su svako osakaćenje ili telesna mana diskvalifikovali; na presto se vraća pošto mu je bog iscelitelj Diankekt napravio srebrnu protezu.

Prema egipatskim mitovima, kosti bogova bile su od srebra, dok im je meso bilo od zlata. Belo i sjajno srebno je simbol čistoće svake vrste. Ono je čista svetlost, kakvu prima i vraća prozirnost kristala, bistrina vode, odrazi ogledala i bljesak dijamanata; podseća na čistotu savesti, namere, iskrenost i ispravnosti delovanja; priziva vernost koja će uslediti.

U hrišćanskoj simbolici srebro predstavlja božansku mudrost, kao što zlato ukazuje na božansku ljubav prema ljudima.

U ruskim verovanjima srebro je simbol čistote i očišćenja. Junak brojnih pripovedaka zna da ga vreba smrt kad tabakera, viljuška ili neki drugi njegov srebrni predmet počne da crni. Srebrna lasica, zaštitnica prelja, ponekad ih daruje sasvim tankom, ali čvrstom srebrnom niti. Kirgizi leče padavicu tako što bolesnika prisile da gleda iscelitelja kako polako kuje srebrnu kupu; izgleda da je dejstvo hipnotičko, bolesnik postaje sanjiv i umiri se.

Na etičkom planu, međutim, srebro simbolizuje i predmet pohlepe i nesreće koju ona izaziva: to je njegov negativni vid i izopačenje njegove vrednosti."


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA