уторак, 11. јануар 2011.

SVETLOSNA MISTIKA TEOZOFIJE





Na višim nivoima prirode postoje sve poznate boje, kao i mnoge koje nam još nisu poznate. Na najvišim nivoima boje su sve nežnije i sve više svetleće. U knjizi „Čovek vidljiv i nevidljiv“, C.W. Leadbeatr daje teozofski ključ za razumevanje značenja koje boje imaju na tim tananim nivoima stvarnosti.

Da bi osetio tanane vibracije tih nivoa, čovek mora da razvije određen stepen „unutrašnje vidovitosti“. Tada pred njegovim duhovnim okom iskrsavaju do tada neviđena značenja jednog suptilnijeg sveta. Za teozofiju je vidovnjak „jednostavno čovek koji je u sebi razvio moć da oseća još jednu oktavu iz fantastičnog opsega mogućih vibracija“. Prvom od tih istančanih nivoa prirode, u koga je „uronjen“ materijalni svet, je astralna (zvezdana) svetlost. Raznobojna zračenja su ključ za razumevanje smisla zasnovanog na Solarnom Logosu tih natčulnih svetova.

U stanju ljubavi i nežnosti, čitavo naše astralno telo je išarano „horizontalnim pulsirajućim crtama rumenog svetla. Neka vrsta ružičasto obojenog filma prekriva površinu čitavog astralnog tela, tako da se sve u unutrašnjosti vidi kroz nju, kao kroz obojeno staklo... Nešto kao rumenilo ispunjava celo astralno telo.

Jarkocrveni bljeskovi, obično na crnoj pozadini, pokazuju srdžbu; a to će biti manje ili više prožeto smeđom bojom, budući da u takvoj srdžbi ima i sebičnosti. Zagasito crvenosmeđa, skoro kao rđa, znači škrtost.

Gusti crni oblaci u astralnom telu označavaju prisustvo mržnje i zlobe.

Narandžasta uvek označava ponos ili ambiciju. Često se susreće sjedinjena s nervozom, razdražljivošću.

Zelenosmeđa, rasvetljena jarkocrvenim ili grimiznim bljeskovima označava ljubomoru.

Sivo zelena, posebna boja koja znači prevaru i podlost, izrazita je u astralnim telima primitivaca. Kako čovek napreduje, ova se boja poboljšava u sjajnu smaragdno zelenu koja još uvek znači raznolikost, svestranost, domišljatost i brzo snalaženje. Konačno, ona postaje ljupka, bleda, svetleća plavozelena, a tada pokazuje neke od najviših svojstava ljudske prirode - najdublju simpatiju i saosećajnost.

Sjajna zelena, kao boja jabuke, uvek prati snažnu vitalnost, u njenom ranom razvoju.

Žuta boja uvek znači posedovanje intelektualnosti, postaje blistavo zlatna i postepeno se uzdiže do prekrasno jasne i svetleće limun-žute. U astralnom telu naučnika preovlađuje zlatnožuta koja pokazuje veoma razvijenu inteligenciju usmerenu u postizanju znanja“ (C.W. Leadbeatr).


Priredila: Nadica Janić


Literatura:

Spasoje Vlajić, Nova (meta)fizika
IPA „Miroslav“, Beograd, 1992.

среда, 5. јануар 2011.

CRVENO – VRHUNAC BOJE




Ogrlica „Alkonost“ (masa za modelovanje, akril, 130 cm)
Autor: Nadica Janić



Crvena boja simboliše Sunce i sve bogove rata. Aktivni, muški princip – vatra, sunce, kraljevsko dostojanstvo, ljubav, radost, strast, energija, bes, polno uzbuđenje; snaga, krvoločna osveta, mučeništvo, čvrstina, vera, plemenitost.
Crveno s belim je smrt.

U religijskoj simbolici crveno ima i pozitivno i negativno značenje: vera, crkva, srce, ali i apokaliptičke boje konja rata, crvene zveri ili velike aždaje crvene kao vatra.

U rezigniranom bljesku uma drevnih proroka gresi su crveni.
„Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako gresi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna“ (Isaija 1, 18).

U hebrejskoj tradiciji (kabalizam) – crveno simboliše strogost.

U hrišćanskoj – Hristovo stradanje, mičeništvo, svirepost; ali i versku revnost, ljubav, moć, dostojanstvenost.

U budističkoj tradiiji - delatnost, tvoraštvo, život.

U keltskoj – smrt.

U kineskoj – Sunce, vatru, leto, jug, radost, sreću.


Priredila: Nadica Janić


Literatura:

Mario Lampić – Mali rečnik tradicionalnih simbola
„Libretto“, Beograd, 2000.

Spasoje Vlajić – Nova (meta)fizika
IPA „Miroslav“, Beograd, 1992.

TRKA ZA KOSENILOM - SAVRŠENOM CRVENOM BOJOM




Ogrlica „Petruška“ (masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


Nedostižna, skupa i moćan simbol, crvena odeća je bila dostupna samo bogatašima. Nosili su je kraljevi, kardinali, plemići. U Persiji je samo šah nosio crveno, dok je u starom Rimu postala simbol moći: najuticajniji ljudi u gradu su sebe nazivali coccinati: oni koji nose crveno.

Velika vest je bila da su španski konkvistadori 1519. godine otkrili kako Asteci prodaju izvanrednu bojenu materiju na velikoj pijaci u Meksiku. Nazvavši je grana cochinilla, ili kosenila, konkvistadori su je dopremili u Evropu, gde je proizvedena najsvetlija, najjača crvena boja koju je Stari svet ikada video. Prema rečima istaknutog hemičara Roberta Bojla, kosenila je davala ''savršenu crvenu boju''. Izvrsni bojadžija je otišao korak dalje i nazvao je ''najboljom i najlepšom bojom na svetu''.

Kosenila je postala najvažnija bojena materija u Evropi, a Španija se obogatila prodajući je bojadžijama širom sveta i kontrolisala njenu nabavku. Španci su tako ljubomorno čuvali monopol nad kosenilom, da je čak i njena sama priroda ostala nepoznanica. Da li je kosenila bila životinja, biljka ili mineral?

Odlučne da stanu na put Španiji i njenom monopolu, druge zemlje su se okrenule špijunaži i gusarenju. U Engleskoj, Nizozemskoj i Francuskoj potraga za kosenilom je dobila državni značaj. Kraljevi, trgovci, učenjaci, gusari i špijuni - svi su krenuli u lov na  najpoželjniju boju u Evropi.

Priča o ovoj ludoj trci za kosenilom je prozor u drugi svet - svet u kojem je crvena boja bila retka i skupa, izvor bogatstva i moći za one koji su znali njenu tajnu. Da bi je se domogli, ljudi su potapali brodove, postajali špijuni, prkosili smrti.


Priredila: Nadica Janić


Izvor:

http://www.astrokrug.com/

ALHEMIJSKA POTRAGA ZA CRVENOM BOJOM




Ogrlica „Devuška“ (masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


U celom svetu crvena boja predstavlja stanja i emocije ljudi: predstavlja opasnost i hrabrost, revoluciju i rat, nasilje i greh, pozudu i strast, pa čak i sam život. Jedno je, pripisati izvesna značenja crvenoj boji, a nesto sasvim drugo stvoriti je. Hiljadama godina umetnici su pokušavali da proizvedu vatreno crvenu ili duboko crvenu koje su viđali u prirodi. Najbolje što su mogli da dobiju je bila oker crvena, kakvu su pravili Kromanjonci, mešajući je sa narandžastom i braon bojom.

Krajem IV veka n.e. slikari u Aziji su otkrili da mnogo bolja boja može da se dobije iz minerala cinabarita (prirodni sulfid žive, svetlo crven ili tamno crven). Cinabarit se u Kini koristio za isticanje teksta na svicima; i kasnije u Pompeji u fresko slikarstvu, ali je imao nekoliko nedostataka: bio je skup, otrovan, i imao je neželjenu osobinu da crni na svetlosti. Kako je to bila najbolja crvena boja koja je mogla da se nađe, cinabarit se upotrebljavao i veličao više od hiljadu godina.

Umetnici su imali problem da nađu postojanu i jaku crvenu a bojadžije su bile suočene sa još većim problemom: njihova crvena boja je morala da izdrži sunce, znoj i brojna pranja. Kako ni oker ni cinabarit nisu davali zadovoljavajuću crvenu, bojadžije su morale da je potraže negde drugde. Njihova potraga je nalikovala alhemičarevoj: poklonici tajnovite umetnosti su pokušavali da osnovnu materiju - lisće, koru drveta, krv, zemlju, čak i kravlju balegu - pretvore u zlatni rudnik prelepe crvene boje.

Za razliku od alhemičara, bojadžije su imale uspeha - ali delimičnog. Iako su naučili kako da iz biljaka na jeftin način dobiju crvenkastosmeđu i narandžastocrvenu, dobijanje prave crvene boje je bio mnogo veći izazov. Pre pronalaska veštačkih boja u devetnaestom veku, mogla je da se dobije jedino iz egzotičnih supstanci i tajnim tehnikama kojima je samo nekoliko bojadžija ovladalo.


Priredila: Nadica Janić


Izvor:

http://www.astrokrug.com/

понедељак, 3. јануар 2011.

MAGIJA CRVENE BOJE




Ogrlica „Solnce“ (masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić



U mnogim zemljama sveta, crvena boja je privlačila pažnju i u pradavna vremena. Neandertalci su svoje mrtve posipali crvenim okerom, kao i Kromanjonci, koji su istom bojom, bogatom gvožđem, bojili zidove pećina.

U staroj Kini crvena se smatrala srećnom bojom, simbolom blagostanja i zdravlja. Arabljani su smatrali da onoga ko nosi crveno štiti Bog. Ponekad su je smatrali i znakom prokletstva - ali, pre svega muškom bojom, simbolom zdravlja i vitalnosti.

Južno od Sahare, crvenu odeću je nosio samo viši stalež, dok je u starom Egiptu ona bila znak opasnosti, sveta boja prevrtljivog boga Seta (u egipatskoj mitologiji bog tame i zla). Kod starih Rimljana, crveno svetlo se izjednačavalo sa svetom vatrom.

U primitivnim društvima često su joj pripisivana magična svojstva, uključujući i moć da isteruje demone, leči bolesti, i štiti od urokljivih pogleda. U srednjovekovnoj Evropi oboleli od šarlaha umotavani su u crvene plahte, a na prozore su stavljane crvene zavese.

Za isceljujuća svojstva boja znali su još pećinski ljudi. Bolesne i ranjene iznosili su napolje kako bi im sunce vratilo snagu i zdravlje. U starom Egiptu, Mesopotamiji, Indiji i Kini hramovi su bili projektovani tako da su se sunčevi zraci prelamali u sedam boja sunčevog spektra. Kasnije su crkve širom sveta ukrašavane vitražima da bi svetlost dobijala željene boje i uticala na raspoloženje vernika.

Stari Grci su smatrali da u prirodi postoje četiri osnovne boje: bela, crna, crvena i žuta. Kasnije je ustanovljeno da spektar čini sedam boja, koliko ima i čakri u ljudskom telu: crvena, žuta, narandžasta, zelena, plava, indigo i ljubičasta. Boja zidova u stanu i radnom prostoru, odeća, veštačka noćna svetlost... sve to može na nas da deluje štetno ili pozitivno.

U alternativnoj medicini terapijom boja – hromoterapijom, uspostavlja se ravnoteža u telu ublažavanjem ili otklanjanjem mentalnih, emotivnih i fizičkih tegoba. Kolorterapija, osvetljavanje tela ili jednog njegovog dela sa jednom ili sa nekoliko boja, pomaže da se rešimo stresa, iscrpljenosti, potištenosti, da se bolje usredsredimo na zadatke, uravnotežimo emotivno stanje... Kolorterapeut može svakome da odredi paletu boja odeće, dekorativne kozmetike ili životnog prostora.

Crvena boja leči srce i poboljšava cirkulaciju krvi. Žuta boja stomačne bolove, mišiće, povoljno utiče na ljudski um. Zelenom se leče bubrezi, bešika i želudac... U prošlom veku, prof. dr Nils Riberg Finsen iz Danske koristio je crveno svetlo za lečenje boginja, a za dostignuća u medicini dobio je Nobelovu nagradu.


Priredila: Nadica Janić


Izvor:

http://www.astrokrug.com/
Časopis „Život plus“