недеља, 7. август 2011.

SIMBOLIKA ZEMLJE




Ogrlica „Zemlja“ – Arhetip rodnosti“
(masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


Zemlja simbolizuje veliku majku, univerzalnu roditeljku, hraniteljku i starateljku. Univerzalan je arhetip rodnosti, neiscrpne generativne moći i sredstava za opstanak. 
Zemlja i nebo su materija i duh.

U inijanskoj tradiciji zemlja je majka, a loža zemunica je omfal, središte vaseljene.

U keltskoj tradiciji so je besmrtni duh, a zemlja kvarljivo telo. Stavljana je na grudi mrtvima.

U kineskoj tradiciji zemlja se simbolizuje kvadratom, žutom bojom i tigrom. Predstavlja ženski, jinski princip.


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

Mario Lampić – Mali rečnik tradicionalnih simbola
„Libretto“, Beograd, 2000.

петак, 20. мај 2011.

ZEMLJA – ZLATNI KRUG




Ogrlica „Zemlja – Zlatni krug“
(masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić



ZEMLJA


Ti si moja topla, mekolisna milo-hlad gora,
ne mogu kroz zeleni vid iz tebe da izađem.
U venama mi talasaš zlatna mora
pa te u svakom snu zanosno rumenu nađem.

Ti si crveni div iz mojih ratohoda,
mogu tvojim korakom do neba da dotabanam,
u vene si mi prosula čudo voda
pa mogu do oblaka da dovrbam i dojablanim.

Ti si najmirisnija priča iz mojih senokosa,
ne mogu iz tvojih šapata da se vratim,
u vene si mi razlila potok zorinih rosa,
pa mogu čudnovato da srebrim i da zlatim.

Zabrojao sam život u perlama tvog đerdana,
ne mogu da iskoračim iz tvog zlatnog kruga,
u vene si mi rasula raskošne boje dana,
pa ne znam da li sam kiša, livada ili duga.


Srboljub Mitić

PASTIR TRAŽI DNO NEBA
Antologija poezije, slikarstva i vajarstva naivaca
Srbije, Crne Gore i Republike Srpske

Draganić, Beograd, 2001.


Priredila: Nadica Janić

Prilog na fotografiji:


Predeo, oko 1990.
ulje na platnu, 81 x 60 cm
Božidar Ilić - Leskovac

понедељак, 16. мај 2011.

ZEMLJA - VELIKO CRNO SRCE




Ogrlica „Zemlja - Veliko crno srce“
(masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić



ZEMLJA

Moje ti srce kuca u brazdi
veliko crno srce.
Ujutro udišeš na moja pluća
krupan zelen vetar.

Moje ti oči pod veđama
pesmu jeseni iskovale.
Kad vidim jutro u tvom oku
zazvezdam ispod obrva.

Kad zamirišu senokosi
dušu mi najlepše krave nasele.
Noću si tamno oko junice
brige mi s obrva ližeš.

U zoru devojački zarumeniš
pola mi dečaštva najaviš.
Nosim te kao najlepšu ticu
ispod leve ključnjače.

Kad se rasrdim
Sakriću se u tebe.


Srboljub Mitić

PASTIR TRAŽI DNO NEBA
Antologija poezije, slikarstva i vajarstva naivaca
Srbije, Crne Gore i Republike Srpske

Draganić, Beograd, 2001.


Priredila: Nadica Janić


Prilog na fotografiji:

Predeo zelene zemlje, 1975.
ulje na platnu, 120 x 100 cm
Zdravko Vajagić - Bihać

среда, 11. мај 2011.

ZEMLJA – IZVOR PLODNOSTI




Ogrlica „Zemlja – Izvor plodnosti“
(masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


Gruda zemlje i žena često se u raznim tradicijama poistovećuju: obrađivanje zemlje, semenom zasejane brazde i spolna penetracija, žetva i rađanje, prikupljanje plodova i dojenje, lemeš pluga i čovekov falus.

U Africi kao i u Aziji, po nekim verovanjima, jalove žene mogu učiniti i porodičnu zemlju neplodnom te ih se muž zbog toga može odreći. Ako trudna žena baci u brazdu seme, učini će žetvu obilnijom; ona je izvor plodnosti. „Žene vaše“, kaže se u Kuranu, „njive su vaše“.

U svom poimanju temeljne hijerogamije zemlja-nebo Dogoni predstavljaju zemlju kao ženu koja leži na leđima, glavom prema severu, nogama prema jugu; polni organ joj je mravinjak a klitoris termitnjak.


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA


Prilog na fotografiji:

Oranje, 1955.
ulje na platnu, 96 x 79 cm
Milun Mitrović - Soko Banja

уторак, 26. април 2011.

ZEMLJA – ZAŠTITNICA




Ogrlica „Zemlja – Zaštitnica“
(masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


U vedskoj religiji zemlja simbolizuje majku, izvor bića i života, zaštitnicu koja štiti od svih snaga uništenja. Po vedskim pogrebnim obredima, u trenutku kada se pogrebna urna s ostacima spaljenoga stavlja u zemlju govore se ovi stihovi:

Pođi pod ovu Zemlju, tvoju majku,
u prostrana boravišta, velikoj milošti!

Nežna poput vune prema onome ko je znao davati,
neka te ona čuva od Ništavila!

Uobliči za njega svod i ne satri ga;
prihvati ga, Zemljo, primi ga!

Prekri ga skutom svoje haljine
Kao što majka štiti sina svoga.

(Rgveda, Grhyasutra, 4, 1)


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA

Prilog na fotografiji:

Zemlja, 1961.
ulje na platnu, 170 x 120 cm
Zoran Petrović - Beograd

петак, 22. април 2011.

ZEMLJA – MATERIA PRIMA




Ogrlica „Zemlja – Materia prima“
(masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


Zemlja je simbolički oprečna nebu kao pasivni princip aktivnom; kao ženski aspekt muškom aspektu pojavnog; kao tama svetlosti; kao yin yangu; kao tamas (silazna tendencija) sattvi (uzlaznoj tendenciji); kao gustoća, taloženje i kondenzacija retkoj, lebdećoj prirodi, disoluciji.

Ona je po Yi Jingu, heksagram kun, pasivno savršenstvo koje aktivnost prima od aktivnog principa qiana. Ona je potpora a nebo pokrov. Sva se bića iz nje rađaju, jer ona je žena i majka, ali ona je sasvim potčinjena aktivnom principu neba. Ženka životinje ima prirodu zemlje. Njene osobine su nežnost i potčinjenost, krotka i trajna čvrstina; humilitas, što je etimološki vezano za humus, čemu je sklona i od čega je čovek bio sačinjen.

Zemlja je univerzalna tvorevina Prakrti, prvobitni haos, materia prima koja se odvojila od voda, kako stoji u Postanju; koju je višnuitski vepar doneo na površinu voda; koju su mitski junaci šintoa učinili čvrstom; materija od koje Tvorac oblikuje čoveka. Ona je devica koju razdire ralo ili plug, koju oplođuje kiša ili krv – seme neba. Svuda je zemlja materica u kojoj se začinju vrela, minerali, metali.


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA

среда, 30. март 2011.

ZEMLJA – VELIKA MAJKA




Ogrlica „Zemlja – Velika Majka“
(masa za modelovanje, akril, 50 cm)
Autor: Nadica Janić


Poistovećena s majkom, zemlja je simbol plodnosti i obnove. Ona donosi na svet sva bića, hrani ih, a potom prihvata od njih plodonosnu klicu.

Po Heziodovoj Teogoniji Gea je rodila sve bogove. Bogovi su oponašali tu prvu hijerogamiju, a potom ljudi i životinje. Budući da je zemlja izvorište svog života, dato joj je ime Velika Majka.

Zemlja simbolizuje majčinsku funkciju: Tellus Mater. Ona daje i uzima život. U Priči o Jovu, Jov je uzviknuo bacivši se na zemlju: „Go izađoh iz krila majčina; go ću se onamo i vratiti“, poistovećujući Majku Zemlju sa majčinim krilom.


Priredila: Nadica Janić


Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA

среда, 9. март 2011.

GEA




Ogrlica „Gea“
(masa za modelovanje, akril, 50 cm)
Autor: Nadica Janić


Prema hesiodovskoj kosmogoniji, Gea personifikuje Zemlju u formiranju. Ona je odmah posle Haosa izbila iz ništavila i rodila sina Urana. S nim je činila prvi božanski par, i donela je na svet generaciju bogova i čudovišta: Titane (od njih je dobila ime Titeja), Titanide, Kiklope, Hekatonhejre, morska božanstva - među njima su Nereja i Taumanta, koje je začela s jednim od svojih sinova, Pontom, talasom. Sa Geom su se sjedinjavala i druga božanstva, između ostalih, Tartar, kome je rodila strašnog Tifona. Njoj se takođe pripisuje i rođenje Harpija, Pitona, Haribde.
 
Gea, Zemlja-Majka, plodni početak svega, u grčkim i rimskim kultovima dobila je znatnu važnost. Jedna homerovska himna slavi je kao božanstvo rodnosti tla i, zbog njene mnogobrojne dece, zaštitnicu razmnožavanja ljudskih bića. Demetra, boginja žetve, često je s njom povezivana. Rimljani su je izjednačili sa boginjom Telus; u klasičnoj eposi Gea je postala htonično božanstvo.
 
 
Priredila: Nadica Janić  

Literatura:

Feliks Giran, Žoel Šmit:
MITOVI I MITOLOGIJA
Istorija i rečnik
"Plato", Beograd, 2006.

GEB




Ogrlica „Geb“
(masa za modelovanje, akril, 50 cm)
Autor: Nadica Janić


Egipatski bog Geb, jedan od članova heliopoljske Eneade, personifikuje Zemlju. Od njegove pratilje Nut (boginje Neba) razdvaja ga Vazduh (bog Šu); Geb pokušava da joj se pridruži, a njegovo uzaludno i neravnomerno poskakivanje stvara bregove i planine.

Predstavljen je kao čovek, bez posebnog svojstva. Ponekad na glavi nosi sliku guske, fonetski znak koji u pismu služi da se označi njegovo ime.


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

Feliks Giran, Žoel Šmit:
MITOVI I MITOLOGIJA
Istorija i rečnik
"Plato", Beograd, 2006.

уторак, 8. март 2011.

MAJKA VLAŽNA ZEMLJA




Ogrlica „Mati Syra Zemia“
(masa za modelovanje, akril, 50 cm)
Autor: Nadica Janić


Mati Syra Zemia, slovenska boginja majka, verovatno je jedna od najstarijih i najvažnijih božanstava. Njeno ime znači Majka Vlažna Zemlja, opisujući tako ovu boginju kao večno plodnu, životodavnu i reproduktivnu silu. Poštovanje boginje majke potiče iz perioda matrijarhata, uređenja koji se u nekim oblicima održalo kod Slovena čak do desetog veka. Izvori tvrde da se sve do 988. godine u Rusiji poštovala boginja majka uz niz prirodnih božanstava i duhova predaka.

Ona se nikad nije predstavljala kao božanstvo u ljudskom obliku, već se poštovala kao sama božanska Zemlja. Ovakvo shvatanje vezano je za najstariju religiju – animizam, prema kome su sve stvari koje okružiju čoveka produhovljenje i božanske.

Sloveni su uvek imali poseban odnos prema boginji majci, sasvim drugačiji odnos od onog koji su imali prema ostalim bogovima. Ovaj odnos bio je mešavina ljubavi i poštovanja, kao i osećaja neobične bliskosti. Majka zemlja bila je jedino božanstvo kome su se Sloveni direktno obraćali, bez posredovanja i korišćenja usluga sveštenika. Ona je imala ulogu proročista kome su se Sloveni obraćali za savet, ali i ulogu božanskog svedoka i sudije. Pri sukobima oko privatnog vlasništva seljaci su joj se obraćali sa molbom da im bude svedok i u nju su se zaklinjali. Kada je bilo potrebno da se brak potvrdi, seljaci su gutali grumen zemlje ili ga stavljali na glavu. Njena pomoć korišćena je i pri zaštiti stoke od bolesti. U tu svrhu Sloveni bi izorali brazdu oko stoke oslobađajući na taj način protektivnu moć zemlje.

Budući da je Mati Vlažna Zemlja bila jedno od najpoštovanijih božanstava, nije ni čudo što se verovanje u ovu boginju održalo među Slovenima i posle prihvatanja hrišćanstva. U Rusiji je posle 988. godine vladao period takozvanog dvoverja, pa su se paganski bogovi poštovali istovermeno sa Hristom i hrišćanskim svecima. Funkcije boginje majke prenete su na Bogorodicu, a iz tog perioda potiče i jedan mit koji spominje boginju majku u nešto izmenjenoj ulozi. Naime, ovaj mit koji govori o stvaranju univerzuma od strane Roda i Lade spominje i stvaranje tri sveta: Java, Nava i Prava. Jav je bi svet vezan za Majku Vlažnu Zemlju i predstavljao je sve ono što možemo spoznati čulima, pojavni svet.

Kult Majke Vlažne Zemlje održao se do današnjih dana u skoro neizmenjenom obliku, zbog čega možemo zaključiti da je ova boginja bila među najznačajnijim božanstvima slovenskog panteona.


Priredila: Nadica Janić

Izvor:

Tekst : „Majka vlažna zemlja (Mati Syra Zemia)“
Autor: Vesna Kakaševska
Sajt: http://www.starisloveni.com/

среда, 23. фебруар 2011.

SIMBOLIKA BOJA U SLOVENSKOJ MITOLOGIJI (trijada belo-crveno-crno)



 Ogrlica „Trijada“ (masa za modelovanje, akril, 130 cm)
Autor: Nadica Janić



"Boja je u narodnoj kulturi jedan od osnovnih elemenata koji karakteriše čitav niz obrednih simbola i mitoloških likova. Najznačajnija je trijada boja belo-crveno-crno. Simbolika bele i crvene boje, koje se nalaze na polarnim tačkama spektra boja, jeste antinomična: korelacija „bela – crna“ može da uđe u niz ekvivalentan parovima „dobar – rđav“, „živ – mrtav“, muški – ženski“ itd. Istovremeno, u obredima i verovanjima, bela i crna boja mogu se naći u sličnom kontekstu (npr., pogrebni obred, nečiste sile). Crvena boja može biti suprotstavljena beloj, svetloj – kao ne-belo, „obojeno“, „tamno“. Bela, crvena i crna boja imaju zaštitna svojstva i koriste se kao apotropeji.

Simbolika svake od tih boja je ambivalentna. Bela može da označava sakralnost, čistotu, plodnost, svetlost; istovremeno, ona je u vezi s predstavama o onostranom svetu („bela žalost“ kod mnogih slovenskih naroda, smrt u liku žene u beloj odeći) i demonskim bićima (belu odeću, kod Istočnih Slovena, nose rusalke, lesnik, straha i dr.).

Crvena je boja života, vatre, plodnosti, zdravlja (javlja se u porođajnim i svadbenim obredima, u agrarnoj magiji) i boja onostranog sveta (upotreba predmeta crvene boje u pogrebnom obredu; crveno kao znak žalosti), htoničkih i demonskih likova (crvenu odeću ili kapu nose domovoj, lesnik, vodenjak, đavo, patuljci; crvene su oči, zubi, kosa kod veštica, đavola, rusalki; upotreba „crveno“ kao stalni epitet mitoloških likova u basmama). U narodnim predstavama su posebno značajni crveni konac, crveno platno, crveno jaje.

Najkonkretniju i jednoznačnu simboliku ima crna boja koja asocira na mrak, zemlju, smrt (crna boja kao znak žalosti; u ožalošćenim porodicama uskršnja jaja su bojena u crno – Boka Kotorska). Crne boje su obično demonski likovi (pojavljuju se i u obliku crne životinje ili predmeta): đavo, banjik, ovinik, poljevoj. U crnog konja se pretvara vukodlak (Srbi); vampiri muče ljude pretvarajući se u crnu kokoš (Slovenci); veštice se pretvaraju u mačke, pse, svinju crne boje (opšteslovenski). Pojava crne životinje posle smrti čarobnjaka svedoči o tome da je iz njega izašao đavo (Srbi). U magijskoj praksi (apotropejskoj, ljubavnoj, isceliteljskoj) korišćeni su predmeti i žrtvene životinje crne boje, npr. nož crnih korica radi zaštite od strave (Srbi), od „more“ (Slovenci); crni trn je zabadan mrtvacu ispod nokta da ne bi ustao (Srbi); kost crnog psa plašila je vešticu (Srbi); crnu kokošku su obnosili oko njiva, zbog grada (Srbi); crnu kokošku su žrtvovali kugi na dan sv. Atanasija (Bugari); jaje crne kokoške nošeno je uza se kao lek od kokošijeg slepila (Belorusija), itd.

Kombinacija crveno-belo suprotstavljena je sklopu žuto-crno u značenju život-smrt, svetlost-tama, zdravlje-bolest. Uoči Đurđevdana majka vezuje crveni i beli konac oko divlje ruže (šipak), da bi ih ujutro vezala oko vrata detetu, a na ružu vezuje žuti i crni konac, govoreći: „Ostavljam žutilo, uzimam crvenilo,ostavljam crnilo, uzimam belilo“.

Kombinacija crveno-belo je karakteristična za hamajlije (Martenica). Svadbeni hleb se ukrašava crvenom i belom vunom koja se zatim upliće u poklon novorođenčetu (Srbi). Krstić od crnog trna nose na uzici od belih i crvenih konaca (Srbi). Kod Bugara na Blagovesti devojkama buše uši i kače srebrni novčić o crvenom svilenom koncu. Kod Srba, kada sveštenik sveti vodicu, đakon u ruci drži crvenu i belu vunicu. Po verovanju, ako dete nosi jednu belu a drugu crvenu čarapu, zaštićeno je od uroka (Hercegovina). U Đevđeliji (Makedonija) deca su radi uroka nosila crvenu kapu prošivenu belim koncem.

Sklop crveno-crno, karakterističan za mitološke likove, dominira u odeći maškara (đavo na Bele poklade kod Slovenaca).

U narodnom kalendaru Slovena, „beli dani“ su dani Bele nedelje kod Srba i Makedonaca; nekršteni dani (kada nema posta) u Srbiji i Pomoravlju; Velike nedelje kod Ukrajinaca i Belorusa, Velika subota kod Hrvata, Slovenaca, Čeha i Slovaka.

„Crveni dani“ padaju na Veliku subotu, uskršnju sedmicu, Tominu nedelju i Trojice.

„Crni dani“ su Todorova nedelja, prvi dan četrdesetodnevnog posta kod Čeha i Slovaka; sreda u Velikoj nedelji kod Poljaka."


Priredila: Nadica Janić


Literatura:

SLOVENSKA MITOLOGIJA
Enciklopedijski rečnik
ZEPTER BOOK WORLD
Beograd, 2001.

уторак, 11. јануар 2011.

SVETLOSNA MISTIKA TEOZOFIJE





Na višim nivoima prirode postoje sve poznate boje, kao i mnoge koje nam još nisu poznate. Na najvišim nivoima boje su sve nežnije i sve više svetleće. U knjizi „Čovek vidljiv i nevidljiv“, C.W. Leadbeatr daje teozofski ključ za razumevanje značenja koje boje imaju na tim tananim nivoima stvarnosti.

Da bi osetio tanane vibracije tih nivoa, čovek mora da razvije određen stepen „unutrašnje vidovitosti“. Tada pred njegovim duhovnim okom iskrsavaju do tada neviđena značenja jednog suptilnijeg sveta. Za teozofiju je vidovnjak „jednostavno čovek koji je u sebi razvio moć da oseća još jednu oktavu iz fantastičnog opsega mogućih vibracija“. Prvom od tih istančanih nivoa prirode, u koga je „uronjen“ materijalni svet, je astralna (zvezdana) svetlost. Raznobojna zračenja su ključ za razumevanje smisla zasnovanog na Solarnom Logosu tih natčulnih svetova.

U stanju ljubavi i nežnosti, čitavo naše astralno telo je išarano „horizontalnim pulsirajućim crtama rumenog svetla. Neka vrsta ružičasto obojenog filma prekriva površinu čitavog astralnog tela, tako da se sve u unutrašnjosti vidi kroz nju, kao kroz obojeno staklo... Nešto kao rumenilo ispunjava celo astralno telo.

Jarkocrveni bljeskovi, obično na crnoj pozadini, pokazuju srdžbu; a to će biti manje ili više prožeto smeđom bojom, budući da u takvoj srdžbi ima i sebičnosti. Zagasito crvenosmeđa, skoro kao rđa, znači škrtost.

Gusti crni oblaci u astralnom telu označavaju prisustvo mržnje i zlobe.

Narandžasta uvek označava ponos ili ambiciju. Često se susreće sjedinjena s nervozom, razdražljivošću.

Zelenosmeđa, rasvetljena jarkocrvenim ili grimiznim bljeskovima označava ljubomoru.

Sivo zelena, posebna boja koja znači prevaru i podlost, izrazita je u astralnim telima primitivaca. Kako čovek napreduje, ova se boja poboljšava u sjajnu smaragdno zelenu koja još uvek znači raznolikost, svestranost, domišljatost i brzo snalaženje. Konačno, ona postaje ljupka, bleda, svetleća plavozelena, a tada pokazuje neke od najviših svojstava ljudske prirode - najdublju simpatiju i saosećajnost.

Sjajna zelena, kao boja jabuke, uvek prati snažnu vitalnost, u njenom ranom razvoju.

Žuta boja uvek znači posedovanje intelektualnosti, postaje blistavo zlatna i postepeno se uzdiže do prekrasno jasne i svetleće limun-žute. U astralnom telu naučnika preovlađuje zlatnožuta koja pokazuje veoma razvijenu inteligenciju usmerenu u postizanju znanja“ (C.W. Leadbeatr).


Priredila: Nadica Janić


Literatura:

Spasoje Vlajić, Nova (meta)fizika
IPA „Miroslav“, Beograd, 1992.

среда, 5. јануар 2011.

CRVENO – VRHUNAC BOJE




Ogrlica „Alkonost“ (masa za modelovanje, akril, 130 cm)
Autor: Nadica Janić



Crvena boja simboliše Sunce i sve bogove rata. Aktivni, muški princip – vatra, sunce, kraljevsko dostojanstvo, ljubav, radost, strast, energija, bes, polno uzbuđenje; snaga, krvoločna osveta, mučeništvo, čvrstina, vera, plemenitost.
Crveno s belim je smrt.

U religijskoj simbolici crveno ima i pozitivno i negativno značenje: vera, crkva, srce, ali i apokaliptičke boje konja rata, crvene zveri ili velike aždaje crvene kao vatra.

U rezigniranom bljesku uma drevnih proroka gresi su crveni.
„Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi: ako gresi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna“ (Isaija 1, 18).

U hebrejskoj tradiciji (kabalizam) – crveno simboliše strogost.

U hrišćanskoj – Hristovo stradanje, mičeništvo, svirepost; ali i versku revnost, ljubav, moć, dostojanstvenost.

U budističkoj tradiiji - delatnost, tvoraštvo, život.

U keltskoj – smrt.

U kineskoj – Sunce, vatru, leto, jug, radost, sreću.


Priredila: Nadica Janić


Literatura:

Mario Lampić – Mali rečnik tradicionalnih simbola
„Libretto“, Beograd, 2000.

Spasoje Vlajić – Nova (meta)fizika
IPA „Miroslav“, Beograd, 1992.

TRKA ZA KOSENILOM - SAVRŠENOM CRVENOM BOJOM




Ogrlica „Petruška“ (masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


Nedostižna, skupa i moćan simbol, crvena odeća je bila dostupna samo bogatašima. Nosili su je kraljevi, kardinali, plemići. U Persiji je samo šah nosio crveno, dok je u starom Rimu postala simbol moći: najuticajniji ljudi u gradu su sebe nazivali coccinati: oni koji nose crveno.

Velika vest je bila da su španski konkvistadori 1519. godine otkrili kako Asteci prodaju izvanrednu bojenu materiju na velikoj pijaci u Meksiku. Nazvavši je grana cochinilla, ili kosenila, konkvistadori su je dopremili u Evropu, gde je proizvedena najsvetlija, najjača crvena boja koju je Stari svet ikada video. Prema rečima istaknutog hemičara Roberta Bojla, kosenila je davala ''savršenu crvenu boju''. Izvrsni bojadžija je otišao korak dalje i nazvao je ''najboljom i najlepšom bojom na svetu''.

Kosenila je postala najvažnija bojena materija u Evropi, a Španija se obogatila prodajući je bojadžijama širom sveta i kontrolisala njenu nabavku. Španci su tako ljubomorno čuvali monopol nad kosenilom, da je čak i njena sama priroda ostala nepoznanica. Da li je kosenila bila životinja, biljka ili mineral?

Odlučne da stanu na put Španiji i njenom monopolu, druge zemlje su se okrenule špijunaži i gusarenju. U Engleskoj, Nizozemskoj i Francuskoj potraga za kosenilom je dobila državni značaj. Kraljevi, trgovci, učenjaci, gusari i špijuni - svi su krenuli u lov na  najpoželjniju boju u Evropi.

Priča o ovoj ludoj trci za kosenilom je prozor u drugi svet - svet u kojem je crvena boja bila retka i skupa, izvor bogatstva i moći za one koji su znali njenu tajnu. Da bi je se domogli, ljudi su potapali brodove, postajali špijuni, prkosili smrti.


Priredila: Nadica Janić


Izvor:

http://www.astrokrug.com/

ALHEMIJSKA POTRAGA ZA CRVENOM BOJOM




Ogrlica „Devuška“ (masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić


U celom svetu crvena boja predstavlja stanja i emocije ljudi: predstavlja opasnost i hrabrost, revoluciju i rat, nasilje i greh, pozudu i strast, pa čak i sam život. Jedno je, pripisati izvesna značenja crvenoj boji, a nesto sasvim drugo stvoriti je. Hiljadama godina umetnici su pokušavali da proizvedu vatreno crvenu ili duboko crvenu koje su viđali u prirodi. Najbolje što su mogli da dobiju je bila oker crvena, kakvu su pravili Kromanjonci, mešajući je sa narandžastom i braon bojom.

Krajem IV veka n.e. slikari u Aziji su otkrili da mnogo bolja boja može da se dobije iz minerala cinabarita (prirodni sulfid žive, svetlo crven ili tamno crven). Cinabarit se u Kini koristio za isticanje teksta na svicima; i kasnije u Pompeji u fresko slikarstvu, ali je imao nekoliko nedostataka: bio je skup, otrovan, i imao je neželjenu osobinu da crni na svetlosti. Kako je to bila najbolja crvena boja koja je mogla da se nađe, cinabarit se upotrebljavao i veličao više od hiljadu godina.

Umetnici su imali problem da nađu postojanu i jaku crvenu a bojadžije su bile suočene sa još većim problemom: njihova crvena boja je morala da izdrži sunce, znoj i brojna pranja. Kako ni oker ni cinabarit nisu davali zadovoljavajuću crvenu, bojadžije su morale da je potraže negde drugde. Njihova potraga je nalikovala alhemičarevoj: poklonici tajnovite umetnosti su pokušavali da osnovnu materiju - lisće, koru drveta, krv, zemlju, čak i kravlju balegu - pretvore u zlatni rudnik prelepe crvene boje.

Za razliku od alhemičara, bojadžije su imale uspeha - ali delimičnog. Iako su naučili kako da iz biljaka na jeftin način dobiju crvenkastosmeđu i narandžastocrvenu, dobijanje prave crvene boje je bio mnogo veći izazov. Pre pronalaska veštačkih boja u devetnaestom veku, mogla je da se dobije jedino iz egzotičnih supstanci i tajnim tehnikama kojima je samo nekoliko bojadžija ovladalo.


Priredila: Nadica Janić


Izvor:

http://www.astrokrug.com/

понедељак, 3. јануар 2011.

MAGIJA CRVENE BOJE




Ogrlica „Solnce“ (masa za modelovanje, akril, 45 cm)
Autor: Nadica Janić



U mnogim zemljama sveta, crvena boja je privlačila pažnju i u pradavna vremena. Neandertalci su svoje mrtve posipali crvenim okerom, kao i Kromanjonci, koji su istom bojom, bogatom gvožđem, bojili zidove pećina.

U staroj Kini crvena se smatrala srećnom bojom, simbolom blagostanja i zdravlja. Arabljani su smatrali da onoga ko nosi crveno štiti Bog. Ponekad su je smatrali i znakom prokletstva - ali, pre svega muškom bojom, simbolom zdravlja i vitalnosti.

Južno od Sahare, crvenu odeću je nosio samo viši stalež, dok je u starom Egiptu ona bila znak opasnosti, sveta boja prevrtljivog boga Seta (u egipatskoj mitologiji bog tame i zla). Kod starih Rimljana, crveno svetlo se izjednačavalo sa svetom vatrom.

U primitivnim društvima često su joj pripisivana magična svojstva, uključujući i moć da isteruje demone, leči bolesti, i štiti od urokljivih pogleda. U srednjovekovnoj Evropi oboleli od šarlaha umotavani su u crvene plahte, a na prozore su stavljane crvene zavese.

Za isceljujuća svojstva boja znali su još pećinski ljudi. Bolesne i ranjene iznosili su napolje kako bi im sunce vratilo snagu i zdravlje. U starom Egiptu, Mesopotamiji, Indiji i Kini hramovi su bili projektovani tako da su se sunčevi zraci prelamali u sedam boja sunčevog spektra. Kasnije su crkve širom sveta ukrašavane vitražima da bi svetlost dobijala željene boje i uticala na raspoloženje vernika.

Stari Grci su smatrali da u prirodi postoje četiri osnovne boje: bela, crna, crvena i žuta. Kasnije je ustanovljeno da spektar čini sedam boja, koliko ima i čakri u ljudskom telu: crvena, žuta, narandžasta, zelena, plava, indigo i ljubičasta. Boja zidova u stanu i radnom prostoru, odeća, veštačka noćna svetlost... sve to može na nas da deluje štetno ili pozitivno.

U alternativnoj medicini terapijom boja – hromoterapijom, uspostavlja se ravnoteža u telu ublažavanjem ili otklanjanjem mentalnih, emotivnih i fizičkih tegoba. Kolorterapija, osvetljavanje tela ili jednog njegovog dela sa jednom ili sa nekoliko boja, pomaže da se rešimo stresa, iscrpljenosti, potištenosti, da se bolje usredsredimo na zadatke, uravnotežimo emotivno stanje... Kolorterapeut može svakome da odredi paletu boja odeće, dekorativne kozmetike ili životnog prostora.

Crvena boja leči srce i poboljšava cirkulaciju krvi. Žuta boja stomačne bolove, mišiće, povoljno utiče na ljudski um. Zelenom se leče bubrezi, bešika i želudac... U prošlom veku, prof. dr Nils Riberg Finsen iz Danske koristio je crveno svetlo za lečenje boginja, a za dostignuća u medicini dobio je Nobelovu nagradu.


Priredila: Nadica Janić


Izvor:

http://www.astrokrug.com/
Časopis „Život plus“