.JPG)
.JPG)
Ogrlica „Večita mladost“
(masa za modelovanje, akril, koža, 70 cm; medaljon 2,5 x 2,5 cm)
Autor: Nadica Janić
"U odgonetanju prisustva epiteta "zelen" i njegovog simboličkog značenja u magijskim i mitološkim tekstovima može poslužiti istraživanje Milke Ivić o pridavanju zelene boje nekim životinjama ili oružju, a da one u stvarnosti nisu takve boje. Konstatujući da niko nije video zelenog konja, zelenog vuka, zelenog sokola, zeleni mač, autorka je zaključila da pomenuti epitet u takvim primerima označva sivkastu a ne zelenu boju, i da je izbor baš tog epiteta siboličkog karaktera: "Bodrost, krepkost, pa onda i odvažnost, silovitost – to su osobine koje se lako asociraju sa svojstvom biti mlad, a to svojstvo je, po svedočanstvu tolikih jezika sveta, neizbežna, spontana metaforična transpozicija pojma zelenog u ljudskoj svesti (zeleno lišće je mlado lišće). U folklornim umotvorinama, zelen konj, zelen soko i zelen mač pominjani su kao zeleni svakako ne zbog svoje boje, nego zato da bi se tim epitetom naglasila njihova podobnost za efikasno delovanje radi savlađivanja protivnika."
U jednoj bugraskoj obrednoj pesmi, koja se peva muškom detetu s namerom iskazivanja želje da tokom godine bude zdravo i bodro, došlo je do izražaja značenje epiteta "zelen" u gore pomenutom smislu:
"Подухна ми цибер ветар
Та издуха медно гумно,
На гумното сив зелен конь,
И на коньо синьо седло;
На седлото машко дете,
На детето зелен венец.
Зелен венец се от здравец,
Да е дете заман здраво,
Заман здраво и весело."
Kada je reč o vezivanju epiteta "zelen" za mitološka bića on ovde ima dvostruku ulogu:
• da ih kvalifikuje kao "jarosna, besna, nesputana, neuhvatljiva" i
• da ih odvoji od čoveka vezujući ih za biljke ili za vodu iz divljeg prostora, odnosno da ih klasifikuje u kategoriju "sirovo", "tuđe". ''
Priredila: Nadica Janić
Literatura: SLOVENSKA MITOLOGIJA
Нема коментара:
Постави коментар