субота, 14. новембар 2009.

SIMBOLIKA PRSTENA





"1. Među brojnim primerima dovoljno je navesti venčani i pastirski prsten, kao i prsten Ribara koji služi kao papinski pečat, a lomi se u trenutku papine smrti; time se pokazuje kako je bitna svrha prstena da obeleži vezu, da priveže. Javlja se kao znak saveza, zaveta, zajednice i zajedničke sudbine.

U Kini je prsten simbol ciklusa koji je neodređen i bez prekida: za razliku od zavojka, prsten je zatvoreni krug. Odgovara trigramu Li, trigramu sunca i vatre, ali čini se da se prsten, koji tvori jabuku mačeva, dovodi u vezu sa mesecom.

Izuzetno je važan simbolizam prstena pi, koji je izrađen od žada. Pi je ravna, tanka okrugla pločica čiji je prečnik otvora jednak širini prstena ili, još češće, polovini te širine. U belešci o žadu navedeni su elementi kraljevskog simbola koji se odnose na taj mineral. Kraljevski žadovi su pi; a i znak pi sastoji se od pi (kraljević) i ju (žad). Pošto je pi okrugao, on je simbol neba; po tome se suprotstavlja pravougaonom žadu kong, simbolu zemlje. U vreme solsticija izvodilo se obredno prinošenje pija nebu, a konga zemlji.

Središnji otvor prstena označava i jedinstvenu Suštinu, on je i praznina glavčine koja pokreće točak; simbolizuje i pomaže da se ostvari praznina u centru bića u koju će sići nebeski uticaj.

Postoje i zupčasti prstenovi pi koji su tačna mera polazne zone, pa se pomoću njih može odrediti pol i datum solsticija. A posmatranje neba je način da se ono dostojno poštuje, da se prilagodi skladu kojem ono podučava i da se od njega primi blagotvoran uticaj.

2. U hrišćanstvu prsten simbolizuje slobodno prihvaćenu vernu privrženost. Dovodi se u vezu sa vremenom i kosmosom. Kad Pitagora piše: Ne stavljajte božju sliku na prsten, kaže da se bog ne sme spajati sa vremenom. Isto se može protumačiti na još dva načina: na biblijski, da ne treba prizivati ime Božje uzalud, i na etički, da je preko potrebno osigurati slobodno i nesputano postojanje.

Prvi hrišćani su po uzoru na pagane nosili prstenje, pa je Klement Aleksandrijski vernicima svoga vremena savetovao da na oku prstena bude lik golubice, ribe ili sidra.

Vitezovima je bilo dopušteno da nose zlatan prsten. Kod sveštenika prsten simbolizuje njihovo mističko venčanje sa Gospodom.

Na ezoteričkom planu prsten ima magičnu moć. U smanjenom obliku predstavlja pojas koji je zaštitnik mesta koje čuva blago ili tajnu. Domoći se prstena znači otvoriti vrata, ući u dvorac, pećinu, raj, itd. Staviti prsten sebi ili ga nataknuti na nečiji prst znači nameniti sebe ili prihvatiti dar drugoga kao isključivo ili uzajamno blago.

3. U više irskih legendi i bretonskih narodnih priča prsten je sredstvo prepoznavanja. U priči o drugoj bitki Mojture, žena iz plemena boginje Dane, po imenu Eri, a kći Delbehova (za Eriua je Eri Irska, a Delbaeth je oblik), doživela je ljubavnu pustolovinu sa strancem koji je stigao u čudesnoj barci. U trenutku rastanka on kaže da je Ahlahah (Elatha Znanje), sin Delbehov (oni su, dakle, brat i sestra); predaje joj prsten da bi po njemu mogao da prepozna svog sina. U drugoj legendi Kukulin postupa isto sa Ofom, ratnicom koju je pobedio i zaveo.

4. Po legendi, Solomon je mudrost dugovao prstenu. Arapi pričaju da je jednog dana pečatom toga prstena obeležio sve demone koje je skupio tokom svojih predskazivanja, pa su postali njegovi robovi. Jedanput je u Jordanu izgubio prsten, pa je, da bi ponovo stekao pronicljivost, morao da čeka da mu ga donese neki ribar. Možda je Solomonu prsten oteo neki zavidljivi duh, mislili su ezoterički pisci, da bi se koristio njegovom moći, sve dok ga Bog nije prsilio da ga baci u more, kako bi bio vraćen Solomonu.

Taj prsten je bio simbol znanja i moći koju je Solomon imao nad drugim bićima. On je kao ognjeni pečat, primljen od neba, koje označava svoju duhovnu i materijalnu nadmoć. Podseća na ostale čarobne prstenove.

5. Neki prstenovi čija se simbolika menja, postali su čuveni, pre svega kod Grka. Pošto ga je Heraklo oslobodio, Prometej je morao da pristane da na prstu nosi gvozdeni prsten, na kojem je bio optočen komadić kamena u znak sećanja na kavkasku stenu za koju je bio prikovan i na okove, te kao znak pokornosti Zevsu. Prsten je simbol te pokornosti, koja je ujedno nametnuta i prihvaćena, a zauvek povezuje dva bića.

Tu je i Polikratov prsten: Fortuna se neprestano smešila tom kralju, pa je on, uveren da takvo povlašćeno stanje ne može da potraje, odlučio da dobrovoljno žrtvuje neki dragoceni predmet do kojeg mu je stalo: sa vrha kule bacio je u more prsten, ukrašen prekrasnim smaragdom. Progutala ga je riba, koju je uhvatio ribar, pa je prsten vraćen Polikratu. Taj prsten je bio određen da sudbinu vrati u njen magični krug; more je odbacilo žrtvu. Darije je poveo rat protiv Polikrata koji je pobeđen i umro je prikovan na krst. Tako taj prsten simbolizuje sudbine koje se čovek ne može osloboditi; izraz je nerazrešive veze. Polikrat je hteo da ga pokloni kao naknadu, ali bogovi prihvataju samo ono što su sami odlučili da uzmu, a njihovu odluku ne može da izmeni nikakvo materijalno ili spektakularno odricanje. Postoji samo unutrašnja žrtva, a to je prihvatanje sudbine.

6. Gigov prsten, o čijem nam pronalasku priča Platon, podjednako je bogat simboličkim značenjima: Gig je bio pastir u službi tadašnjeg Lidijskog kralja. Jednom je padala jaka kiša i bio je zemljotres. Tada je pukao jedan deo zemlje i otvorila se pećina baš na onom mestu gde je on napasao stoku. On to primeti, zadivi se i siđe u pukotinu. Tamo je, kaže priča, video čudnovate stvari i jednog šupljeg bronzanog konja. Na tome konju su bili otvori i kad se pastir sagnuo, video je unutra mrtvaca većeg nego što su obični ljudi – tako mu se bar činilo. Leš nije imao na sebi ništa drugo sem zlatnog prstena na ruci. On ga uze i izađe (Država, II, 3, preveo Albin Vilhar, Beograd 1969). Gig je, noseći taj prsten, otkrio kako poseduje moć da postane nevidljiv, pa je tako stekao bogatstvo. Možda je značenje tog prstena jednako Polikratovom, jer je nađen na mrtvacu, u tako izuzetnim okolnostima kao što je potres, i u tučanom konju, mora biti dar htonskih sila: na smrtnike ovog sveta prenosi najuzvišenije moći. Njegova čarolija deluje samo kada Gig oko svoga prstena okrene prema sebi u unutrašnjoj strani dlana. Prave snage su u nama, a nevidljivost dobijena od prstena je povlačenje iz spoljnog sveta da bi se dostigle i pronašle bitne pouke, one što dolaze iz unutrašnjeg sveta. Gigov prsten, dakle, simbolizuje najvišu tačku unutrašnjeg života, možda samu mistiku. Bipolarnost simbola nalazi se, međutim, unutar nas samih: moć prstena može da vodi u mistička osvajanja, ali, magičnim izopačenjem, i u zločinačke pobede i do tiranije. To se Gigu u ovoj priči i dogodilo.

7. Jupiterov sveštenik, flamen, nije smeo da nosi prsten ako nije bio slomljen i bez kamena (Antičke noći, 10, 15). Razlog za zabranu je što je svaka spona koja potpuno okružuje neki deo tela zatvarala u njega natprirodnu moć i sprečavala ga da deluje u spoljnom svetu.''


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA

2 коментара:

ТОДОРА ШКОРО је рекао...

Divni su svi ovi postovi sa objašnjenjem simbolike nakita. Ovaj o mnogoznačnosti simbolike prstena me posebno oduševio. O mnogim značenjima sam sada prvi put saznala. Pozdrav!

anima.art је рекао...

Draga Todora, hvala što pratiš blog.

Mi živimo u svetu simbola. Sve je simbol. Od našeg imena, ponašanja, izgleda... Čovek svemu daje značenje i u svemu pronalazi skriveno značenje.

"Danju i noću, dok govorimo, dok se izražavamo kretnjama ili sanjamo, služimo se, primećujući to ili ne, simbolima. Oni oblikuju naše želje, potstiču nas na neko delo, upravljaju našim postupcima, začetak su naših uspeha ili neuspeha... Sve duhovne znanosti, sve umetnosti i sve umetničke tehnike susreću na svome putu simbole.

Premalo je reći da živimo u svetu simbola - svet simbola živi u nama." (J.Chevalier)