U vedskoj religiji zemlja simbolizuje majku, izvor bića i života, zaštitnicu koja štiti od svih snaga uništenja. Po vedskim pogrebnim obredima, u trenutku kada se pogrebna urna s ostacima spaljenoga stavlja u zemlju govore se ovi stihovi:
Pođi pod ovu Zemlju, tvoju majku,
u prostrana boravišta, velikoj milošti!
Nežna poput vune prema onome ko je znao davati,
neka te ona čuva od Ništavila!
Uobliči za njega svod i ne satri ga;
prihvati ga, Zemljo, primi ga!
Prekri ga skutom svoje haljine
Kao što majka štiti sina svoga.
(Rgveda, Grhyasutra, 4, 1)
Priredila: Nadica Janić
Literatura:
J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA
Prilog na fotografiji:
Zemlja, 1961.
ulje na platnu, 170 x 120 cm
Zoran Petrović - Beograd
7 коментара:
Ogrlice su toliko lepe da prosto ne znam šta bih rekla osim da poželim da se nađu na mom vratu...Komplimenti!
Hvala, draga Aleksandra!
Trudim se da svaka ogrlica "nosi" priču, simbol... a ako pronađe osobu koja će nju da nosi ja sam srećna.
Nakupilo se Vaših nekoliko postova, inspirisanih Zemljom, i evo tek sad sam ih sve pročitala... Ogrlice su divne, a stihovi o prelasku u drugi svet umirujuće utešni. Pozdravljam Vas od srca!
Hvala, draga Todora!
Proleće doživljavam kao miris zemlje. Ono donosi i neku tugu, kada čovek ide silaznom linijom života.
Raduje me kada posetiš blog i ostaviš komentar.
Veliki pozdrav,
Nadica
Reklo bi se jednostavno, ali je nekako bogato lepa. LP
Hvala, draga Pipi!
Thank you!
Постави коментар