субота, 1. мај 2010.

SIMBOLIKA SEDEFA I BISERA U CRKVENOJ UMETNOSTI



Filigran Pokimica, Panagija Nj.P.Gosp.G. Jovana, Episkopa šumadijskog


„Dvanaest vrata Nebeskog Jerusalima, prema Jovanu Bogoslovu, „bila su svaka od po jednog bisera“ (Otkrivenje 21.21). Moguće je da motiv školjke na vencima Carskih Dveri u velikoj meri ukazuje na njihovu simboličku vezu sa bisernim vratima Nebeskog Grada. Stoga je sedef simbol Bogorodice, Ovaploćenja, svetosti i Carstva Nebeskog.

Sa ovakvim značenjem, u crkvenoj umetnosti se koristi za izradu krstića i ikonica kao i za velike rezbarene ikone i prestone krstova. Od XVII veka do današnjih dana, tradicionalno mesto izrade relikvija od sedefa je Sveta Zemlja.

Sedef se ne koristi samo kao materijal za rezbarenje, već i kao dekoracija u malim fragmentima. U ovom slučaju njegovo simboličko značenje je isto kao i sitnih bisera koji se ređaju u nizovima na okovima ikona i Jevanđelja, krstovima, panagijama i zlatovezu. Ovi nizovi bisera ne predstavljaju samoga Hrista niti Carstvo Nebesko, kao što je slučaj sa jednim krupnim biserom, več reč Božju, Jevanđeosku Istinu... Četiri bisera koji se često sreću na četiri kraka naprsnih krstova, predstavljaju četiri Jevanđelja...“



Priredila: Nadica Janić

петак, 30. април 2010.

SIMBOLIKA BISERA





''1. Lunarni simbol koji se veže uz vodu i ženu. Istraživanja Mirče Elijade i mnogih drugih etnologa pokazala su da su značenja bisera izrazito nepromenljiva i univerzalna.

Bilo da je nastao iz voda ili iz meseca ili da je nađen u školjci, biser predstavlja princip Jin: on je bitni simbol stvaralačkog ženskog. Od polnog simbolizma školjke dobija svu svoju otpornost; zbog sličnosti sa fetusom pridaju mu se sposobnosti razmnožavanja i porađanja; iz trostrukog simbolizma mesec-voda-žena proizlaze sva magična svojstva bisera: lekovita, ženska, pogrebna. Biser je u Indiji panaceja: dobar je protiv krvarenja, žutice, slaboumnosti, trovanja, bolesti očiju, sušice, itd.

U evropskoj medicini upotrebljavao se u lečenju potištenosti, padavice, slaboumnosti...

Na Istoku prednost imaju njegova afrodizijačka, plodotvorna i talismanska svojstva. Stavljen u grob regeneriše mrtvaca uključuje ga u savršeno cikličan kosmički ritam koji, kao kod mesečevih mena, pretpostavlja rođenje, život, smrt, novo rođenje.

U modernoj indijskoj medicini prah od bisera upotrebljava se za okrepljenje i kao afrodizijak.

Kod Grka je biser bio amblem ljubavi i braka.

U nekim krajevima Indije biserima se napune usta mrtvaca; takav običaj postoji i u Borneu. Striter piše da američki Indijanci na Floridi ukrašavaju biserima grobove kraljeva, kao Egipćani u Kleopatrino vreme. Vojnici španskog moreplovca Sotoa otkrili su u jednom od velikih hramova drvene kovčege sa balzamovanim mrtvacima kraj kojih su se nalazile korpice pune bisera. Slični običaji su opisani u Virdžiniji i Meksiku.

Upotreba veštačkih bisera prikriva isti simbolizam. Madlen Kolani navodi da u Laosu prilikom žrtvovanja i pogrebnih obreda mrtvace opremaju biserima. Utisnu ih u prirodne otvore leša. Danas se mrtvaci pokopavaju sa pojasevima, kapama i odećom ukrašenim biserima.

U kineskoj medicini se upotrebljavao samo neprobušen, devičanski biser, za koji se smatralo da leči sve bolesti očiju. Takva se svojstva pridaju biseru u arapskoj medicini.

2. Sa hrišćanima i gnosticima simbolizam bisera se obogaćuje i usložnjava, ali se ipak ne udaljava od osnovne orijentacije.

Sveti Efraim služi se starim mitom da bi objasnio bezgrešno začeće i Hristovo duhovno rođenje u vatrenom krštenju. Origen preuzima identifikaciju Hrista sa biserom. Mnogi se autori povode za njim.

U poznatom gnostičkom spisu Tomina dela, traganje za biserom je simbol za duhovnu dramu čovekovog pada i otkupljenja. I konačno, biser znači tajnu transcendentnog koje je postalo vidljivo, objavu Boga u Kosmosu.

3. Biser ima ulogu mističkog centra. On je simbol sublimacije instinkata, oduhovljenja materije, preobražaje elemenata, blistavog završetka razvoja. Liči na Platonovog sferičnog čoveka, sliku idealnog savršenstva početka i završetka čoveka. Musliman zamišlja izabranika u raju zatvorenog u biser zajedno sa svojom huljom. Biser je obeležje anđeoskog savršenstva, ali savršentsva koje nije dato, nego stečeno transmutacijom.

4. Biser je redak, čist i dragocen. Čist je zato što se smatra da nema nedostataka, jer je beo, jer ga ne može pokvariti ni to što je bio u blatnjavoj vodi ili gruboj školjci. Kao dragocen, slika je carstva nebeskog (Matej, 13, 45-46). Taj biser, koji možemo dobiti kad prodamo sve što imamo, je duhovna svetlost u srcu, božanska vizija, uči Dijadoh iz Fotikeje. Ovde se pridružujemo pojmu bisera skrivenog u školjci: kao i do istine ili spoznaje, do njega se može doći samo uz napor. Za Šabestarija biser je znanje srca: kad gnostik nađe biser, njegov životni zadatak je ispunjen. Istočni kraljević iz Tominih dela traga za biserom kao Parsifal za Gralom. Kad se jednom stekne, taj se biser ne sme baciti pred svinje (Matej 7, 6): znanje ne treba nepromišljeno prenositi onima koji ga nisu dostojni.

5. Biser se, prema legendi, rađa kad bljesne munja, ili kad kap rose padne u školjku: on je uvek trag nebeskog delovanja i embrion telesnog ili duhovnog rođenja, kao bindu u školjci, Afrodita-biser u svojoj školjci. U persijskim mitovima biser se povezuje sa prvobitnom objavom. Biser u svojoj školjci jest kao duh u tami. Ostriga sa biserom se u različitim krajevima upoređuje neposrednije sa ženskim polnim organom.

Pošto je prirodno udružen sa elementom vodom – zmajevi ga čuvaju na dnu bezdana – biser je povezan i sa Mesecom. U Atarvavedi biser se naziva kći Some, koja je Mesec i napitak besmrtnosti. U drevnoj Kini, naporedo sa mesečevim menama, opaža se mutacija bisera – i vodenih životinja. Svetlucavi biseri, tamnocrveni rubini, dobijaju sjaj od meseca; štitili su od vatre. Oni su, međutim, ujedno vatra i voda, slika duha koji se rađa u materiji.

Vedski biser, kći Some, produžuje život. U Kini je biser simbol besmrtnosti. Odeća ukrašena biserima, ili biseri utisnuti u otvore mrtvog tela, sprečavaju, kao žad ili zlato, njegovo raspadanje. Treba spomenuti da biser nastaje kao i žad, pa su im moći i upotreba jednake.

6. Nanizani biseri imaju slično značenje. To je brojanica, sutratma, lanac svetova koje prožima i povezuje Atma, Opšti duh. Ogrlica od bisera je simbol, prema tome, kosmičkog jedinstva mnogostrukog, spoja razdvojenih elemenata bića u jedinstvu osobe, duhovne povezanosti dva ili više bića; raskinuta ogrlica je slika dezintegrisane osobe, poremećenog sveta, narušenog jedinstva.

7. Sa sociološkog stanovišta, i u istoriji religija posebno je bogata simbolička vrednost bisera u Iranu.

Prema jednoj legendi, koju je preuzeo Saadi (persijski pesnik iz XIII veka) u Bustanu, biser je kaplja kiše koja je pala sa neba u školjku koja je izašla na površinu mora i malo se otvorila da je primi. Ta kaplja vode, nebesko seme, postaje biser. Videti takođe Matnavî Džalal-od-Din Rumija, Sekandar nâma Nizamija, te Hafr Paikar (Sedam Princeza).

Ta legenda potiče iz persijskog folklora i česta je tema u književnosti. Navodi se i jedan prorokov hadit: Bog ima sluge koji se mogu uporediti sa kišom; kad padne na dobru zemlju, rađa se žito, kad padne na more, rađaju se biseri.

Netaknuti biser smatra se simbolom nevinosti u folklornim delima i u persijskoj književnosti, zatim u spisima sekte Ahl-i-Haqq (Vernici istine) i uopšte kod Kurda; izraz probiti biser nevinosti znači da je brak konzumiran.

Ta sekta se poziva na taj simbol i na drugom nivou: sve majke Božjih inkarnacija su nevine i njihovo ime je Ramz-bar, tj. Tajna okeana.

Prema kosmogoniji te sekte ...u početku nije bio u životu nijedan stvor osim najviše, jedinstvene, žive i divne Istine. Pebivala je u biseru i Bit joj je bila sakrivena. Biser je bio u školjci, a školjka je bila u moru i sve su pokrivali morski talasi.

Nizami u jednoj pesmi iz Sekandar nâma govori o Aleksandrovom začeću kao o nastanku kraljevskog bisera u školjci koju je oplodila prolećna kiša.

Ponekad se porodična loza upoređuje sa nizom pravilno raspoređenih bisera, durr-i manzűm. Takva slika se upotrebljava i za reči u stihu. U persijskoj književnosti biser je lepa misao, ne samo zato što je lepa, nego i zato što je proizvod stvaralačkog duha autora. Kaže se, na primer, lepa misao, lepša od retkog bisera. Prosipati sjajne bisere sa usana od ahata znači govoriti blistave misli.

Nizati bisere znači sastavljati stihove.

8. Biser je za mistike simbol nadahnuća i duhovnog rođenja. Poznata je Himna biseru iz Tominih dela. Mistik neprestano nastoji da dostigne svoj ideal ili svoj cilj, biser ideala. Traganje za biserom traganje je za najuzvišenijom Biti skrivenom u Sebi. Arhetipska slika bisera evocira nešto čisto, skriveno, zakopano u dubinama i teško dokučivo. Biser znači Koran, znanje, dete. Ako neko sanja da probija biser, njegovom zaslugom dobrobiti znanja širiće se po svetu. Hafez govori o biseru koji školjka vremena i prostora ne može sadržavati. Hariri veliča biser mističnog Puta koji čuva školjka kanonskog Zakona.

9. Na Istoku, naročito u Persiji, biser uopšteno govoreći ima plemenito obeležje koje proizlazi iz njegove svetlosti. Zato biser ukrašava krunu kraljeva. Tragove tog obeležja nalazimo i u nakitu od bisera, posebno naušnicama, ukrašenim retkim i dragocenim biserima: nešto od te svete plemenitosti prenosi se na onoga ko ih nosi.

U istočnjačkoj simbolici snova biser zadržava svoja posebna obeležja i tumači se najčešće kao dete ili kao žena i ljubavnica. Osim toga, može se raditi o znanju i bogatstvu.''


Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA

Priredila: Nadica Janić

GAJENI BISERI - faktori koji utiču na vrednost



„Gajeni biseri zauzimaju značajan deo svetske produkcije nakita.

Odnedavno je napravljen sistem za kategorizaciju i određivanje vrednosti gajenih bisera. Ima sedam faktora koji utiču na njihovu vrednost. Prepoznavši kombinaciju tih osobina možemo doći do cene ili vrednosti konkretne niske ili pojedinačnog bisera...“


Izvor: http://www.zlatara.net/srp/saveti/?conid=344


Priredila: Nadica Janić

BISERI – poreklo i vrste




„Tek oko 20 vrsta školjki (od 8000 koliko postoji) može pod nekim uslovima da napravi biser. To se dešava kada u školjku na neki način uđe strani objekat i proradi njen odbrambeni mehanizam. Školjka tada luči u slojevima sedefastu materiju koju nazivamo nekar i ako to potraje koju godinu stvori se biser...

Kultivisani biseri se dele na slatkovodne (one koji dolaze iz jezera i delta nekih reka) i one iz mora i okeana.
Po vrstama školjki i mestima gde se farme nalaze razlikujemo tri vrste morskih gajenih bisera: Akoya, Tahiti i Biseri južnih mora.“


Izvor: http://www.zlatara.net/srp/saveti/?conid=1151


Priredila: Nadica Janić 

BISERI – NAŠ ODRAZ



„Biseri izračavaju određenu toplotu i sjaj koji ne može da se pronađe kod drugih kristala. Vrlo su lični, ne mogu se pozajmljivati. Treba ih voleti i često nositi...

Pripadaju elementu vode, i često se pripisuju astrološkim znakovima raka.“


Izvor: http://www.sunnyray.org/Kristali-B.htm


Priredila: Nadica Janić

среда, 17. март 2010.

GAGAT – NAKIT ŽALOSTI




Gagat je vrsta uglja i zbog svog organskog porekla ne spada u kamenje (kao ni ćilibar, biseri, koral ili slonovača), ali se zbog svojih svojstava ubraja u plemenite materijale - dragulje. Ime je dobio po jednom od najstarijih nalazišta – mestu Gagas u Likiji.

Boje je braon ili crne, a sjaj mu je smolasto-voštan. Mek je materijal (2-3 po Mosu), pogodan za obradu. Lako se polira, a zbog mekoće se često fasetira ili rezbari. Bez obzira ne njegovu neveliku vrednost, u prodavnicama se nude imitacije gagata. Gagat se lako prepoznaje po tome što dodirnut vrućom iglom pušta karakterističan miris uglja, a od staklenih imitacija se razlikuje po tvrdoći (mekoti - bolje rečeno) i toploti. Pošto, poput ćilibara, kada se protrlja može da se naelektriše, naziva se još i crnim ćilibarom.

Istraživanja pokazuju da je gagat iskopavan pre 3500 godina, a obrađeni komadići su nalaženi u preistorijskim grobnicama. Nađena je i ogrlica za koju se pretpostavlja da je obrađena 13000 godina pre nove ere. Tokom rimske okupacije Britanije velike količine obrađenog gagata su slane u Rim.

Najpoznatije nalazište gagata se nalazi u Vitbiju u Jorkširu. Najveći deo prihoda ovog grada tokom devetnaestog veka je poticao od gagata. Zbog boje i diskretnog sjaja u viktorijanskom periodu je bio omiljen materijal za nakit žalosti. Gagat se često koristi i za izradu brojanica.

Zbog izvesnih figurina nađenih u grobnicama Pueblo indijanaca, pretpostavlja se da je korišćen da bi preminulom olakšao prelazak na onaj svet. Korišćen je kao zaštitni kamen – naročito kao zaštita protiv bolesti. Danas mu se pripisuju mnoga svojstva – od olakšavanja bola zbog gubitka drage osobe, do analgetskog dejstva. U savremenoj kristaloterapiji se koristi protiv migrene, epilepsije i prehlade kao i kod otoka limfnih žlezda. Takođe se veruje da donosi uspeh u poslovnim poduhvatima. Pojačava muževnost.

Izvlači i apsorbuje negativnu energiju i kontroliše promene raspoloženja. Otkriva čak i stare negativnosti koje osoba nosi zakopane u sebi. Odgoni strah i koristi se u lečenju depresije. Veruje se da stalnim nošenjem gagat može u sebe ’’upiti’’ dušu osobe koja ga nosi. Zbog toga se gagat brižljivo čuva kako ne bi pao u ruke osobe koja bi mogla da manipuliše originalnim vlasnikom.

Ovo je kamen za Jarčeve.

Pošto apsorbuje negativnu energiju treba ga redovno čistiti u morskoj soli preko noći i na gorskom kristalu sledećeg dana. Ne podnosi vodu i toplotu tako da ga ne treba čistiti na suncu ili na kiši.


Priredila: Nadica Janić

Izvor: www.krstarica.com

недеља, 14. март 2010.

ĆILIBAR – NAKIT KOJI LEČI




Ćilibar je najlakši i najmekši dragi kamen. Nalazi se u maloj grupi sa biserima, gagatom i koralima kao jedinim vegetativnim dragim kamenjem.

Ćilibar je voštanog izgleda, medeno žute boje. Može se naći sa primesama plavkasto zelene, crvene ili braon boje. To je fosilizirani ostatak crnogoričnog drveta, koji je davno izumro i izgubio vodu. Ćilibar pluta po vodi i gori. Ćilibar ne spada u minerale i kristale u pravom smislu te reči, već je zapravo fosilizirana smola drveta.

Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama sveta. Najpoznatija nalazišta u Evropi su u baltičkim zemljama, 90% ćilibara se dobija u ruskom Kalinjingradu, ostalo u Estoniji, Litvaniji, Poljskoj i Nemačkoj; ima ga u Švajcarskoj, Austriji i na Siciliji. U Americi ga ima najviše u Dominikanskoj Republici.

Tales je oko 600 god. pre n.e. otkrio magična svojstva ćilibara. U Grčkoj se žuti ćilibar naziva elektron, otuda ime elektricitetu. Nakit od ćilibara je neka vrsta kondenzatora struje, sam sebe puni a oni koji ga nose oslobađa viška elektriciteta. Apsorbuje i preobražava negativnu energiju u pozitivnu, negativne misli u pozitivne. Pojačava kreativnost, pomaže da se prihvate promene i da se prate svoji snovi. To je odličan kamen za odstranjivanje samonametnutih prepreka. Pomaže nam da izgradimo pozitivan stav na bazi poverenja u sebe.

Ćilibar je kamen purifikacije (prečišćavanja). Simbolizuje sunčevu energiju. Budi životnu radost, donosi svetlost i toplinu. Privlači ljubav i stimuliše sreću i zadovoljstvo. Koristi se kao kamen za sreću i zaštitu. Pojačava snagu tokom rehabilitacije i ubrzava oporavak posle bolesti.

Ćilibar je star između 30-90 miliona godina i cenjen je u svim drevnim kulturama zbog svojih zaštitnih i dekorativnih kvaliteta. Veruje se da je ćilibar prva supstanca koja je ikada bila korišćena u dekorativne svrhe, i može se naći u obliku talismana i amuleta. Promoviše plodnost. Mnoge rane rezbarije u ćilibaru su prikazivale životinje plodnosti, žabe, zečeve i ribe. Mnoge drevne tradicije smatraju ćilibar kamenom univerzalne životne snage jer u njegovoj osnovi, unutar kamena, je zarobljen život.

Pre više stotina hiljada godina ljudi su bili fascinirani neobičnim i neshvatljivim osobinama zlatastih kamenčića koje su pronalazili na plažama i šumama u priobalju. Kamenje je gorelo kada bi se ubacilo u vatru oslobađajući u aromatičnom dimu prijatan miris četinara, a kada bi se protrljalo privlačilo je razne male predmete neshvatljivom magijom. U unutrašnjosti su se često videle male neoštećene biljke i insekti koji su tamo morali dospeti putem magije. Ovo je bilo dovoljno da izazove začuđenost primitivnih ljudi i ispuni ih divljenjem i poštovanjem prema ovom dragom kamenu, dodeljujući mu magičnu moć koju ima i danas.

Ćilibar budi imaginaciju u svetskim naučnim krugovima posebno u periodu razvoja kloniranja. Ova organska plastika je jedna i jedina koja može zarobiti i sačuvati organski materijal. Ta osobina iskorišćena je kao osnova filma „Park iz doba Jure“ u kome je iz ćilibara klonirano, uz pomoć sačuvane DNK, mnoštvo dinosaurusa - što već sa ove tačke napretka nauke postaje krajnje izvodljivo.

Pored biljnih materijala kao što su ostaci lišća, ili pupoljaka, polena, spora, insekata, u ćilibaru su zarobljeni delovi DNK poznatih i nepoznatih vrsta biljaka i životinja. Zbog toga ga i nazivamo »prozorom u prošlost«. Najmanje 214 biljnih vrsta otkriveno je morfološkom analizom ćilibara. Naučne analize ćilibara pružile su nam ogromno i neprocenljivo znanje o drevnoj prošlosti koje bi inače bilo potpuno izgubljeno.

Ćilibar nije kao što se obično misli biljna tečnost već vaskularno tkivo drveća izdvojeno povredom ili radikalnom promenom klime. Prolazeći bezbrojne fizičke i hemijske transformacije kroz eone od njega je nastao ćilibar (sukcinit). »Succinim« je latinska reč za sok, koja takođe znači i kap.

Ćilibar je bio jedan od prvih komercijalnih proizvoda kojim se trgovalo vekovima. Još u doba Paleolita (oko 12000 godina pre Hrista) pravljeni su od njega privesci za ogrlice. Arheološki nalazi ukazuju i na sjajne zanatlije koji su ga obrađivali u periodu Neolita.

Feničani su dugo dominirali u trgovini ćilibarom. Od 4. veka pre Hrista, Kelti preuzimaju utabane trgovačke puteve. Ćilibar pronalazimo u Mikeni, Vavilonu, Egiptu (Tutankamonova grobnica) pa i u Brajtonu gde se nalazi čuvena zagrobna posuda od ćilibara. U prvom veku Nove ere Rim postaje neprikosnoveni centar industrije ćilibara. Rimljani ga koriste u razne svrhe pa i kao novac. Ćilibar pominje i Homer u Odiseji a Plinije Stariji piše da mala skulptura od ćilibara vredi više od zdravog roba.

Neron je svoju moć i bogatstvo pokazivao time što je podijum na kojem su se borili gladijatori morao biti popločan ćilibarom. Čak su i njegove životinje ljubimci morali imati ogrlice od ćilibara. Njegova žena nametnula je modu farbanja kose u boju ćilibara. U mračnom srednjem veku Crkva je polagala apsolutno pravo na ćilibar. Svako kod koga bi bio pronađen komad ćilibara odmah je vešan.

Ćilibar čuva statički elektricitet, »elektron« - kako su ga nazivali stari Grci. Feničani i Etrurci koristili su ga za uklanjanje zastora a u Turskoj je dobio nadimak »Kradljivac zarova«.

Ćilibar je topao i lagan za razliku od minerala koji su hladniji od sobne temperature. Žad, lapis i tirkiz su hladni na dodir dok ćilibar greje. Njegova boja i toplota razlog su što ga zovu i »Sunce«. Za razliku od plastičnih i staklenih imitacija, pravi ćilibar pluta po slanoj vodi. Fantastičan spektar od preko 300 boja čini svaki komad jedinstvenim.

Ćilibarska kiselina je biostimulans i koristi se vekovima dopuštajući telu da se samo izleči absorbujući negativnu energiju i konvertujući je u pozitivnu. Ćilibar ima snažno antidepresivno dejstvo i kao magnet privlači radost onome ko ga nosi pročišćavajući um, telo i dušu.

Ćilibar je prvi talisman koji se nosio za sreću i zaštitu posebno od »urokljivog pogleda«. On je simbol večnog života i mladosti kao i odanosti i večne ljubavi. Obavezno ga moraju nositi Lavovi i Vodolije kao i rođeni u novembru ukoliko ne nose topaz. Poklanja se za desetogodišnjicu braka.

Hipokrat (460-377 pre Hrista) otac medicine, u svojim radovima opisuje medicinska svojstva i metode aplikacije ćilibara. Rimski lekari ga koriste kao lek protiv ludila, za lečenje grla, uha, oka i stomačnih problema. Plinije Mlađi zapisao je da su ga rimljanke nosile pored zaštite kao lek za otečene žlezde, probleme sa grlom i nepcem. Persijski naučnik Ibn Sina (Avicena) smatrao ga je lekom za mnoge bolesti.

U Carskoj Rusiji i Nemačkoj do II svetskog rata bebe i dadilje morale su ga nositi radi zaštite, lakšeg izbijanja i boljeg kvaliteta zuba.

Danas se smatra da neobrađeni komadi ćilibara kao privesci imaju najveću isceliteljsku moć kod gihta. Svakako privesci prikupljaju elektrostatičku energiju kojom smo danas okruženi a oksidisana strana koja leži na koži sadrži najveću količinu acidum succinatum koja je biostimulans sa pozitivnim efektom na nervni sistem, srce, bubrege i stimuliše proces oporavka.

Poznato je da ruski ćilibar poseduje najveću količinu sukcinatne kiseline. Pored toga što na najlepši način ističe lepotu žena i muškaraca samo se on koristi u medicinske svrhe. Jedino nalazište na svetu je u Kalinjingradu, suverenoj ruskoj teritoriji smeštenoj u srcu otcepljenih baltičkih republika gde su Rusi mudro zadržali monopol nad ovim dragim kamenom koji je nastao u tercijaru, pre 40-60 miliona godina. Zbog toga ovaj ćilibar nazivaju i baltičkim.

Ogrlice pomažu kod svih oboljenja štitne žlezde a veoma brzo dejstvo se uočava kod Bazedovljeve bolesti. Ogrlice deluju kod različitih oblika glavobolja i štite organe glave i vrata prilikom rada na kompjuteru. Najčešća upotreba kod nas je za otklanjanje tegoba kod izbijanja zubića i jačanje imuniteta dece.

Narukvice se preporučuju za one sa oboljenjima zglobova i tetiva, kod sportista za brži oporavak, kod istegnuća i iščašenja a posebno kod reumatizma. Ostale najvažnije indikacije su: telesna i mentalna slabost, stres, oslabljen imunitet, kod žena i muškaraca iznad 30 godina starosti radi usporavanja procesa starenja, harmonizacije i optimalnog rada žlezda sa unutrašnjim i spoljašnjim lučenjem.


Priredila: Nadica Janić

Izvor:

www.vikipedija


Link iz Dondinog komentara: Ćilibarska soba