недеља, 25. јул 2010.

SIMBOLIKA ZVEZDA





Ogrlica "Zvezde" (masa za modelovanje, akril, cvet, koža)
Autor: Nadica Janić


Zvezda označava prisustvo božanstva i najviše dostignuće. Simbol je prevlasti, večnosti i neumirujućeg. Predstavlja anđeoskog glasnika Božjeg. Kao sjaj u tami, simbol je nade. Nebeske carice su često okružene zvezdama. Zvezda polarnica obeležava stožernu tačku na nebu, pa simbolizuje nebeske vratnice.

Četvorokraka zvezda je anikonični oblik Šamaša, kao boga sunca, ljubavi i pravde.

Petokraka zvezda je simbol ljudskog mikrokosmosa. Okrenuta naviše je simbol stremljenja, svetlosti, duhovnog i obrazovanja; okrenuta naniže, označava zlo, veštičluk i crnu magiju.

Pentagram – zvezda sa pet krakova u krugu, predstavlja Duh i četiri elementa: Vatra, Voda, Vazduh, Zemlja. Sa licem spolja, simbolizuje ljudske duhovne aspiracije. Okrenut naopako, postaje simbol negativnosti, crne magije i satanizma.

Masonska plamena zvezda je proizašla iz pitagorejskog pentagrama. Simbolizuje preporođenog čoveka koji zrači poput svetla u tami profanog sveta. Na ploči Kalfe usred plamene zvezde je glovo G, ekvivalent ioda, božanskog Principa u inicijantovom srcu.

Šestokraka zvezda (Solomonov pečat, Davidova zvezda) prikazuje stvaranje sveta. Kombinacija je dva trougla - muškog i ženskog kao vatre i vode. Simbolizuje jedinstvo duha i materije, aktivnog i pasivnog principa, ritam njihove dinamike, zakon evolucije i involucije.

Sedmokraka zvezda slična je simbolizmu broja sedam. Sjedinjujući kvadrat i trougao predstavlja svemirsku liru, muziku sfera, sklad sveta, sedmobojnu dugu, sedam planetarnih zona.

Osmokraka zvezda u krugu je anikonični oblik Gule, Šamašove supruge.

U astečkoj tradiciji zvezda Zornjača predstavlja uzlaznu, duhovnu, mušku moć Sunca, a Večernjača silaznu, žensku moć Meseca.

U egipatskoj tradiciji Izida, kao nebeska carica, nosi krunu od zvezda. Faraon je posle smrti poistovećivan sa zvezdom Polarnicom.

U grčko-rimskoj tradiciji zvezde su kapi Uranove krvi. Venera je i zvezda Zornjača i Večernjača. Planetni bogovi su često prikazani sa zvezdom na čelu ili iznad glave.

U hrišćanskoj tradiciji zvezda je simbol Hristovog rođenja, božanskog vođenja i naklonosti. Devica Marija, kao nebeska carica, nosi krunu od zvezda.

U islamskoj tradiciji zvezda je simbol božanstvenosti i prevlasti. Prikazuje se u kombinaciji sa polumesecom.

U kineskoj tradiciji, kada je sa Suncem i Mesecom, predstavlja vladarsku duhovnu mudrost.

U maorskoj tradiciji zvezda je vodič na putu ka pobedi dobra i zla.

U mitraičkoj tradiciji zvezde su Mitrine svevideće oči.

U okeanijskoj tradiciji zvezde su deca majke Sunca i oca Meseca.

U sumersko-semitskoj tradiciji Ištar je Zornjača i Večernjača. Astarta i Ištar se često prikazuju sa krunama od zvezda.

U Starom zavetu i judaizmu zvezde se pokoravaju volji Božjoj i najavljuju je. Nad svakom bdi po jedan anđeo. Opisujući sudbinu ljudi nakon uskrsnuća, Danijel simbolom zvezde označava večni život pravednika.

Prorok Apokalipse, govoreći o sedam zvezda koje Hrist drži u ruci, nesumnjivo misli na sedam planeta, na sedam Crkava.

I proročanstvo iz Brojeva, uticalo je na mesijansku simboliku, pa se zvezda često smatrala slikom ili imenom očekivanog Mesije.

Tesno povezana s nebom, zvezda evocira i tajne sna i noći. Da bi zablistao vlastitim sjajem, čovek se mora postaviti u velike kosmičke ritmove i s njima se uskladiti.

Arkana "Zvezde s florom i vodama", dva vrča iz kojih se proliva voda i zvezde sa po sedam ili osam krakova, simbolizuje stvaranje, ne dovršeno i savršeno, nego ono koje je na putu da se ostvari; pokazuje gibanje uobličenja sveta ili samog sebe, povratak vodenim i svetlosnim izvorima, središtima zemaljskih i nebeskih energija.


Priredila: Nadica Janić

Literatura:

1. Aleksandar Milinković – Mali leksikon okultizma
„Plato“, Beograd, 2000.

2. Mario Lampić – Mali rečnik tradicionalnih simbola
„Libretto“, Beograd, 2000.

3. J. Chevalier, A. Gheerbrant – Riječnik simbola
„Romanov“, Banja Luka, 2003.

PLAVA ZVEZDA






Ogrlica "Plava zvezda" (masa za modelovanje, akril, koža)
Autor: Nadica Janić


PLAVA ZVEZDA

(Miroslav Antić)

Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora,
žbunja, trava,
opet noćas tebe čeka čudna neka zvezda plava,
zvezda prava.

Čak i ako ne veruješ,
probaj toga da se setiš.
Kad zažmuriš i kad zaspiš, ti pokušaj da je čuješ,
da odletiš,
da je stigneš i uhvatiš i sačuvaš kad se vratiš.

Ali pazi:
Ako nije sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava, da se sanja do svitanja,
mora dalje da se luta,
trista puta,
petsto puta,
mora druga da se nađe... treća... peta...
mora u snu da se zađe na kraj sveta
i još dalje iza kraja - do beskraja.

Mora biti takve zvezde.
Što se čudiš?
Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš.
Pazi samo da se negde ne izgubi,
ne povredi.
Takva zvezda u životu mnogo znači, mnogo vredi.

Ja ti neću reći šta je ova zvezda plava,
zvezda sjajna.
Kad je nađeš - sam ćeš znati.
Sad je tajna.


Priredila: Nadica Janić