U vedskoj religiji zemlja simbolizuje majku, izvor bića i života, zaštitnicu koja štiti od svih snaga uništenja. Po vedskim pogrebnim obredima, u trenutku kada se pogrebna urna s ostacima spaljenoga stavlja u zemlju govore se ovi stihovi:
Pođi pod ovu Zemlju, tvoju majku,
u prostrana boravišta, velikoj milošti!
Nežna poput vune prema onome ko je znao davati,
neka te ona čuva od Ništavila!
Uobliči za njega svod i ne satri ga;
prihvati ga, Zemljo, primi ga!
Prekri ga skutom svoje haljine
Kao što majka štiti sina svoga.
(Rgveda, Grhyasutra, 4, 1)
Priredila: Nadica Janić
Literatura:
J.Chevalier - A.Gheerbrant, REČNIK SIMBOLA
Prilog na fotografiji:
Zemlja, 1961.
ulje na platnu, 170 x 120 cm
Zoran Petrović - Beograd